„Dok se nisam preselio u Izrael, najviše što sam o ratarstvu znao bilo je gdje nabaviti dobre proizvode u farmerskim trgovinama. Otkada živim u Izraelu, vidim kako je i jednostavan čin poput blagovanja i uzgoja proizvoda ispunjenje Božjeg obećanja i Ezekielova proroštva. To me ganulo i na mene osobno utjecalo.

Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova. I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji. (Ezekiel 34,26-27)

Posjet proroka Ezekiela

Kada smo kupili svoju kuću u Izraelu, bilo je važno da oblikujemo svoje dvorište, ne samo prekrasnim drvećem nego onim koji prikazuje blagoslove te zemlje. Izrael je jedina zemlja u kojoj je bilo više stabala početkom 21. nego početkom 20. stoljeća. Imamo stabla trešnje, marelice, limuna, limete, jabuke, šljive, te vinovu lozu. U ovo doba godine vidimo ispunjenje obećanja o kojemu je Ezekiel prorokovao. Tek kada smo pobrali i slistili plodove trešnje, došlo je vrijeme za berbu breskvi. Ove godine, naše stablo marelice rodilo je preko tisuću slatkih dragulja. Za dva mjeseca, bit će vrijeme za berbu grožđa i šljiva. No da ne bi propalo ništa od blagoslova, lišće našega grožđa pobrano je i iskorišteno za izradu bliskoistočne poslastice: punjenog lišća grožđa.

Pošto stabla limuna cvjetaju i daju plod dvaput godišnje, rijetko prođe tjedan, a da moja žena ne ubere svježi sočni limun te ga iskoristi u kuhanju ili iscijedi u čaj. Ipak, ništa od ovoga ne događa se zbog toga što sam iznenada postao odličan farmer. Uvijek kada uberem svježi plod s voćki iz svog vrta ili jednostavno prolazim pokraj marelica i grožđa, svjestan sam Onoga od koga dolaze ti blagoslovi.

Često ostajem bez daha jer čudo običnog stabla toliko utjelovljuje Božji blagoslov na svoj narod u našoj zemlji. Gledajući neplodnu zemlju između moje kuće i Betlehema, ponekad zamišljam koliko je ovo čudo živopisno, ne samo zbog samih voćaka, već zbog potpune razlike u tome kako je ovo područje izgledalo prije: neplodno, kameno i lišeno života.

Godine 1867. Izrael je posjetio Mark Twain i svoje je dojmove zabilježio u djelu Nevini u inozemstvu. Opisao je opustošenu zemlju – lišenu kako vegetacije, tako i ljudi. Izrael je nazvao: opustošenom zemljom čije je tlo dovoljno bogato, no potpuno je prepušteno korovu… tih, žalostan prostor… pustoš… na cijeloj ruti nismo susreli ljudskog bića… jedva ponegdje stablo ili grm. Čak i stabla masline i kaktusi, koji su svojstveni ništavnoj zemlji gotovo su opustošeni.

Kada bi Twain barem mogao vidjeti kako sve to izgleda sada: preplavljeno životom, u izobilju, moderno čudo Izraela na dubokoj, duhovnoj razini uobličeno u našoj vegetaciji, u voćnoj salati koja raste u mome vrtu.

Jednom sam ugostio sveučilišnog profesora, stručnjaka za bliskoistočnu povijest i povijest modernog Izraela. Kada je razgledavao naše susjedstvo, pitao me kako sam znao da tu zemlju u stvari nikada nisu posjedovali palestinski Arapi. Odgovorio sam kako sam na sveučilištu imao izvanrednog nastavnika te sam naučio uviđati ono što jest i ono što nije. Da je zemlja bila u posjedu palestinskih Arapa, najvjerojatnije bi bila obrađena i iskorištena za kultivaciju grožđa i maslina, što je vidljivo na većini proplanaka Judeje gdje živim. Pod Ottomanovim zakonom, prije više od stoljeća, onaj tko je kultivirao zemlju, tu zemlju je i posjedovao. Na mnogim mjestima još se i danas na stvari gleda tako. Prije samo 50 godina, ovi su proplanci bili netaknuti, nerazvijeni i nikada kultivirani.

Čudo razvoja modernog Izraela potvrđuje ne samo Božji blagoslov nego također utjelovljuje retoričko pitanje Roberta F. Kennedya: Neki ljudi vide stvari onakvima kakve jesu i pitaju se zašto. Sanjam stvari koje nikada nisu bile i pitam se zašto nisu. Izrael je primio dar zemlje no također je vidio i obećanje na zemlji samoj. Jalove planine i močvare pune malarije postale su plodne. Imamo privilegij ne samo biti primatelji Božjeg obećanja već i Njegovi partneri u omogućavanju svega toga.

No ne prestaje sve s Izraelcima i Židovima. Utvrđujemo biblijski nalog poznat kao odvajanje terumaha i maasera od plodova zemlje (Knjiga Brojeva 18). Ovo je utemeljeno u vremenima kada je Hram stajao čvrst, a žrtve su na specifičan način podijeljene svećenicima, levitima i siromašnima. Hrama sada nema i ne donosimo u njega žrtve tako da terumah i maaser više nisu raspoređivani niti blagovani u Jeruzalemu. Ipak, zahtjev da se oni odvajaju i dalje vrijedi. U tom smislu svjedočimo da čak branje i blagovanje marelica ili kupovina krumpira u dućanu ima izvor u Bogu Izraela.

Također, svaku sedmu godinu slavimo Shmita godinu – biblijski određenu subotnju godinu tijekom koje je zemlja ostavljena da odleži neobrađena i sve poljoprivredne aktivnosti, uključujući oranje, sadnju, obrezivanje i žetvu, zabranjene su. Biblijski nalog spomenut je i ponovljen više puta: Šest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, a sedme je godine pusti da počiva neobrađena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a što na njoj ostane, neka pojede poljska živina. (Knjiga Izlaska 23,10-11). Shmita je također spomenuta u Levitskom zakoniku 25,20-22 i Ponovljenom Zakonu 15,1-6, isto tako u Jeremiji, Nehemiji, Knjigama o Kraljevima i Ljetopisima.

Jednostavna izrada ili objedovanje nečega tako svakodnevnoga kao što je salata spajaju nas svaki dan sa zemljom, s Biblijom i s Bogom. Kada vidim izobilje na zemlji u svojemu vrtu, ne mogu odoljeti, a da ne pomislim na uhode koje je Mojsije poslao te na obilje plodova koje su sa sobom nosili uz izvještaj: Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. (Knjiga Brojeva 14,7)

Kroz čin toliko jednostavan kao što je ubiranje jedne – ili jedne tisuće marelica, ne samo da doslovno uživamo plodove zemlje koje je Bog obećao već i napredujemo te primamo mnoge druge blagoslove zbog toga što smo ovdje. Uistinu, osjećaj je kao da nas je posjetio prorok Ezekiel i osobno nad nama proglasio ovaj blagoslov.”

Treba li ovo zanimati nas Hrvate?

U Hrvatskoj smo blagoslovljeni idealnom klimom koja pogoduje zemlji koja nam obilato rađa plodom. Kada bi zemljina dobra bila pametno i pravedno raspoređena, lišena tržišnog kaosa koji odlazi u kolaps, ovdje bismo svi veoma dobro živjeli. Čista voda, šume, plodne ravnice i morsko obilje blago je usred kojega živimo. Ipak, nekako se čini da plodove primamo onoliko koliko smo svjesni Božjeg blagoslova i upute napunite zemlju i sebi je podložite. Kada čovjek sebi podloži zemlju, tada ju prilagođava svome životu; na njoj radi i od nje jede i živi. Taj je čovjek svjestan Božjeg blagoslova, blagoslova kiše i svih plodova u pravo vrijeme. Sterilno društvo kakvo želimo postati lišeno je osobnog rada na zemlji i direktnog primanja ploda toga rada. Svi moramo priznati da na hrani koju primamo nismo zahvalni onoliko koliko bismo trebali biti. Zlouporaba prirodnih dobara dovela je do toga da naša žitna polja vape prazna, a ljudi su bez posla i gladni. Kako je moguće da u najvećem izobilju hrane kakvo je trenutno u svijetu imamo najviše gladnih? Kako Bog gleda na to? Vidimo li mi ono što nam pokazuje na Izraelu? Okoliš Izraela suh je i kamenit. Šume prekrivaju tek 6% zemlje a biljke koje prevladavaju nisko je grmlje makije. Ipak, u ovakvim uvjetima plodovi koje zemlja rađa jednaki su plodovima naše zemlje. Ono što Bog pokazuje na Izraelu nije jasno samo Židovima već postaje vidljivo svim narodima.

I reče mi: Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš. (Izaija 49,6)

*

Johnatan Feldstein rođen je u SAD-u gdje se je i obrazovao. U Izrael se je preselio 2004. godine. Oženjen je i otac šestero djece. Tijekom svoga života i karijere blagoslovljen je pozivom da radi s kršćanskom ekipom koja podupire Izrael, te da podijeli svoje iskustvo ortodoksnog Židova koji živi u Izraelu.

Johnatanovo iskustvo prenosimo s dopuštenjem, sa stranice www.breakingisraelnews.com