Brak i odnosi

PITAJ REDOVNICU

Roditelji mi nisu dopustili da odem u samostan. Udala sam se, no brak i svjetovni život nisu me ispunili…

„Udana sam. Kao dijete željela sam postati redovnicom, ali mi roditelji nisu dopustili. Godine su prolazile, ali brak i svjetovni život nisu me ispunili…”

Poštovana časna sestro!


Imam 31 godinu, udana sam, nemam djece i mogu reći da me brak nije ispunio. Kao dijete željela sam postati redovnicom, ali roditelji mi nisu dopustili, pod izlikom da to ‘nije za mene’. Godine su prolazile, a ‘svjetovni’ život me nije ispunjavao, kao ni brak. Majka je umrla prije osam godina, a otac je star i bolestan; nemam braće ni sestara, samo muža kojeg ne mogu usrećiti zbog mog nutarnjeg stanja zbunjenosti.

Zadnja dva mjeseca, doslovno svaki dan, susrećem redovnice gdje god krenem, što me, dakako, zbunjuje još više. Ne znam što mi Bog time želi poručiti, je li to poziv ili nešto treće? Molila bih Vas, kad biste mi mogli razjasniti trenutnu situaciju, jer ovako ne mogu dalje. Pokušala sam reći nekom svećeniku, na što je on rekao da sam sve samo umislila i da Bog ne prima odrasle žene u redovnice. Nadam se da nećete misliti da sam čudna, ali sanjala sam sv. Faustinu i u snu mi je rekla da nikad nije kasno postati redovnicom.

Rekoh joj da je to nemoguće, sad kad sam udana, a ona je rekla da prepustim Bogu sve i da Njemu ništa nije nemoguće. Vi najbolje znate kako stvari idu unutar samostana, a mene zanima, je li moguće ostvariti duhovni poziv u mojim godinama; je li moguće prijeći iz jednog reda u drugi (npr. iz klauzurnog u otvoreniji red ) i što znače te brojne redovnice, koje viđam svakog dana gdje god se okrenem?  

M. Š.

Odgovor:

Draga Marija,

Razmišljanja o redovništvu, redovnice koje primjećujete u gradu, sjećanje na sklonost samostanu u djetinjstvu, možda jesu jedan znak da Vaša duša čezne za dubljom vezom s Bogom, ali sasvim sigurno nisu poziv u samostan.

Vi ste sklopili brak, pretpostavljam sakramentalni, i taj je brak vaš put. Vaše prvo poslanje je sreća Vašeg muža i spas Vašeg braka koliko god vas, kako kažete, ne ispunjava – koliko i kako biste željeli.

„Bog ulazi u naše srce po tome što vršimo njegovu volju”

Ispunjenje svojih čežnji nikad do kraja nećemo doživjeti ovdje na zemlji.  Naše srce čezne za puninom Neba, ali svakim danom možemo postajati sve ispunjeniji po sjedinjenju s Bogom, a Bog ulazi u naše srce po tome što vršimo njegovu volju, slijedimo njegovu Riječ i nosimo svoj križ. Ne morate osjećati ispunjenje i sreću, ali u duhu Kristova križa prihvatite svoj život, svoj brak, svog muža sa svim njegovim vrlinama i manama. Vraćanje u prošlost i pitanje ‘što bi bilo kad bi bilo’ ili ‘što je trebalo biti’ – nema smisla. Tu gdje sam sada, trebam ostvariti ono na što me Bog poziva.

I redovnica se u svom djelovanju posvećuje konkretnim ljudima, bolesnicima, djeci, župljanima – ovisno gdje radi – posvećuje se ljudima koje joj Bog šalje na njezin put da im svojim djelima bude znak Božje ljubavi. Vas Bog poziva na isto to – samo je taj čovjek poslan na Vaš put – Vaš muž. Uz njega i s njim, Vi se naravno možete uključiti i u razne oblike apostolata i karitativnog rada u Crkvi, ali nikako ‘zaobilazeći’ njega.

„Teoretski postoji mogućnost da osoba koja je u braku uđe u samostan, ali samo ako se na to odluče OBA bračna druga”

Brak je sakrament, Bog stoji iza njega i ne mogu ga dovesti u pitanje ni snovi ni bilo koji drugi znakovi, koje mi pokušavamo tumačiti na svoj način. Takve stvari mogu biti i odraz našeg psihičkog stanja, umora, želje za promjenom i slično, a mogu biti i napast. Pustite takva razmišljanja, jer ona sigurno nisu od Boga. Bog stoji iza svojih sakramenata.

Čak i kad biste odlučili biti redovnica, kao udanu ženu nijedan samostan vas ne bi primio – ne zbog godina, nego jer vas veže sakrament braka. Darujte ljubav svome mužu, dan po dan, prihvatite svoj križ uz molitvu i vidjet ćete da će Vam to donijeti i jednu unutarnju radost, ako se ne budete iscrpljivali razmišljanjima o nečemu drugom što biste trebali biti. Teoretski postoji mogućnost da osoba koja je u braku uđe u samostan, ali samo ako se na to odluče OBA bračna druga. Ako jedan od njih kasnije napusti samostanski život, mora to učiniti i drugi jer – opet – sakrament braka ima prednost. Nije mi poznato postoje li samostani u Hrvatskoj koji ovako nešto omogućuju.

„Više vrijedi jedna mala sitnica učinjena po Božjoj volji i po Njegovom planu, nego herojska djela učinjena po našim vlastitim planovima”

Što se tiče prelazaka iz reda u red, oni su  mogući, ali ovise o pravilu pojedinog reda, dakle nisu automatski zagarantirani; ni jedan red ne može imati obvezu primiti nekoga tko je izašao iz drugog.

Draga Marija, za sve ono što biste vi kao redovnica radili, Bog će naći nekoga tko će to učiniti. A biti žena vašem mužu možete samo Vi i za to Bog ima samo vas. Nemojte ga odbiti. Više vrijedi jedna mala sitnica učinjena po Božjoj volji i po Njegovom planu, nego herojska djela učinjena po našim vlastitim planovima.

Molit ću se za Vas i preporučiti Vas svojim sestrama u molitve, da smognete snage ostvariti svoj život tu gdje Vas je Bog doveo.

Želim Vam obilje Božjeg blagoslova, mira i radosti.

Uz srdačan pozdrav,
s. Berislava

Izvor:  Laudato.hr

Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)

  • 68
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh