Foto: Pixabay
Gospođa Cleonice Morcaldi, teta suca iz San Giovanni Rotonda, Giovannija Pennellija, koji je također bio jedan od ravnatelja bolnice Dom za olakšavanje patnje, ispričala mi je ovaj događaj.
„Recite mi je li moj sin živ. Neću se maknuti ispred vaših nogu dok mi to ne kažete”
»Tijekom posljednjega rata, moj je nećak bio zarobljen. Godinu dana nismo imali nikakvih vijesti o njemu. Svi su mislili da je mrtav. Njegovi su roditelji bili očajni. Jednog se dana majka bacila pred noge Padre Pija u ispovjedaonici: „Recite mi je li moj sin živ. Neću se maknuti ispred vaših nogu dok mi to ne kažete”. Padre je bio ganut. Sa suzama koje su mu se slijevale niz lice, reče joj: „Ustani i odi u miru”.
Anđeo čuvar i Padre Pio nose pismo
Nekoliko dana nakon toga, budući da moje srce nije moglo podnijeti bespomoćan plač roditelja, odlučila sam zatražiti čudo od Padre Pija. Puna vjere, rekoh mu: „Oče, ja ću napisati pismo svom nećaku Giovanniniju. Napisat ću samo njegovo ime, jer nemam adresu na koju bih ga poslala a Vi i Vaš anđeo čuvar odnesite ga onamo gdje se nalazi moj nećak.”
„Zahvali Blaženoj Djevici Mariji”
Padre mi nije odgovorio. Uvečer, prije odlaska na počinak, napisala sam pismo i ostavila ga na ormariću. Sljedeće jutro, na moje veliko iznenađenje, zaprepaštenje i gotovo strah, vidjela sam da pisma nema. Ganuta, otišla sam zahvaliti Padre Piju koji mi je rekao: „Zahvali Blaženoj Djevici Mariji”.
Nakon petnaestak dana, u obitelji se plakalo od radosti, zahvaljivalo Bogu i Padre Piju: stigao je odgovor na moje pismo od onoga za koga se vjerovalo da je mrtav.«
Iz knjige „Padre Pio – čudesni život“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
