Josip Lončar

NIŠTA NEVAŽNO

Razočaran si u Crkvu? Jedan od glavnih razloga zašto mladi napuštaju Crkvu je taj što su se razočarali. Kako im objasniti da to nije pravi razlog za napuštanje bogoslužja?

Razočaran si u Crkvu?

Foto: Shutterstock


 

Neispunjena očekivanja

Razgovarajući s mladima o razlozima njihova razočaranja, primijetio sam da gotovo uvijek na prvu počnu govoriti o skandalima i o neprimjerenom ponašanju nekih svećenika, istaknutih vjernika ili čak biskupa, pa i samog pape. No kada malo dublje uđemo u razgovor, dođemo do toga da su mladi zapravo razočarani time što se u Crkvi ništa ‘opipljivo’ duhovno ne događa. Rijetko tko bi napustio Crkvu u kojoj se može iskusiti Božja živa prisutnost, mir i ljubav. U župama u kojima svećenici govore, tj. svjedoče o vlastitim i tuđim iskustvima milosti, u kojima govore o svetosti, mladi u puno većem broju ostaju u Crkvi.

Tko vas je razočarao?

Kad mi netko kaže da ga je Crkva razočarala, odmah mu postavim sasvim logično pitanje: „A koji te je svetac najviše razočarao?“, jer sveci su ti koji nose, koji u pravom smislu predstavljaju Crkvu. Netko od njih mi odgovori kako danas nema svetaca, ili ih barem on ili ona nikad nisu vidjeli. Kad bi danas bilo svetaca, kažu, sigurno bi dobro razmislili prije nego bi napustili bogoslužje. Kažem bogoslužje, jer ti mladi ne prestaju vjerovati u Boga, oni prestaju vjerovati u Crkvu ili, bolje rečeno, prestaju vjerovati Crkvi.

Ima li danas svetaca?

Da bismo odgovorili na to pitanje prvo moramo definirati svetost. Mnogi se sa mnom mogu složiti da su to: vjernici koji s vjerom i ljubavlju mole za tuđe potrebe, vjernici koji s vjerom i ljubavlju poste i prikazuju najrazličitije žrtve za blagoslov drugih, vjernici koji s ljubavlju materijalno i na sve druge načine pomažu potrebitijima od sebe… I tu nastaje problem. Naime, Isus je rekao: „Kad ti moliš uđi u svoju sobu, zatvori vrata za sobom i moli u tajnosti; kad postiš i daješ milostinju strogo pazi da te nitko ne vidi…“ Problem je u tome što sveci većinom žive nevidljive živote pa mnogi mogu pomisliti da ih nema, a itekako ih ima.

Isus je rekao da će mnogi posljednji u sadašnjem životu biti prvi u vječnom životu i obratno. Dakle, ako želimo pronaći svece, moramo ih prvenstveno tražiti među posljednjima.

Griješe li sveci?

To je isto kao da nekog pitamo: „Da li se nekad oznojiš i zaprljaš?“. Rijetki su oni koji namjerno prljaju sebe, svoju odjeću i obuću. Koliko god se čuvali, neminovno je da se moramo stalno prati i čistiti. Živimo u tijelu i u svijetu. Zato je i neminovno da u tijelu i svijetu prljamo svoju savjest, koliko god se trudili da ostanemo čisti. Božja nam riječ kaže da laže svaki onaj tko kaže da nema grijeha, tj. da se nije slikovito rečeno zaprljao, ili barem oznojio. Da, i sveci griješe, no svecima je jako stalo do higijene duše, baš kao što je normalnom čovjeku stalo do higijene tijela, i zato se sveci paze da se što manje prljaju, te se redovito kaju i ispovijedaju. Ne prolazimo svaki dan kroz iste vremenske i druge uvjete. Nekad smo jače izloženi prljavštini pa se i više zaprljamo. Da, sveci griješe, ali nikad ne ostaju dugo prljavi!

Kad se može vidjeti sveca?

Većinom ćemo sveca vidjeti kad se nađemo u nekoj dubokoj potrebi. No ne uvijek. Ako svetac zna da smo u nekoj potrebi on će nam nastojati pomoći tako da to ne otkrijemo. Ipak, postoje situacije u kojima nam netko treba progovoriti, netko nam treba posvjedočiti, prenijeti svoju vlastitu vjeru kako bismo i mi povjerovali ili kako bismo se učvrstili u vjeri. Tada se moraju razotkriti.

Ima li onda danas svetaca? Ima ih jako puno i Crkva je zbog njih živa. Gdje su sveci tu je i blagoslov. U Hrvatskoj ima mnogo obitelji koje itekako znaju zbog čega je Bog s njima u njihovim životnim kušnjama, znaju tko je za to zaslužan. Najčešće su to bake i djedovi, no svetaca ima svih dobi.

Sveci uživaju Božju prisutnost, a posebno Isusovu prisutnost u euharistiji. Ne da samo uživaju, već i od nje žive. Vrhunac svih njihovih molitava i žrtvi uvijek je u euharistiji. Njihova je najveća radost u tome da ostanu neprepoznati i zato mnogi sasvim pogrešno zaključuju da ih nema.

Josip Lončar; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh