Osobni razvoj

KAKO ISKORIJENITI TU RUŽNU NAVIKU

RAZMIŠLJANJE ČITATELJA Jedan je svećenik rekao da, prema broju stanovnika, psujemo najviše na svijetu… Damir Požar, čitatelj našega mjesečnika „Book“, poslao nam je svoje razmišljanje o tome koliko mi Hrvati zapravo psujemo, i kako se ta ružna navika sve lakše uvlači u sva područja našega života. Ostaje pitanje – može li se ona iskorijeniti i kako? Evo kako on o tome razmišlja…

RAZMIŠLJANJE ČITATELJA Jedan je svećenik rekao da, prema broju stanovnika, psujemo najviše na svijetu…

Foto: Shutterstock

 

„Poštovani uredniče!

 

U Booku broj 113, iz svibnja 2019., na izravan način pišete o neuspjehu. Sada kada nas muči broj žrtava koronavirusa i potres u Zagrebu, možemo se zapitati ne svjedoči li Bog neuspjehu nas Hrvata? Na jednoj Misi u kapucinskoj crkvi u Osijeku, svećenik je rekao da psujemo najviše na svijetu, prema broju stanovnika, i da se grozi te ružne navike. Imamo li mi u Hrvatskoj ijedno mjesto, osim televizije, gdje se ne psuje? Postoji li u Hrvata bonton i znaju li roditelji da njihova djeca uče iz njihova primjera? Volio bih da se u osnovne škole opet uvede predmet Domaćinstvo. Govori se da uz psovku ide i ljubaznost. Čovjek koji psuje NIJE LJUBAZAN – to malo ljudi zna, i ne osvrćući se, psuju čak i na groblju.

Tečajevi za odvikavanje od psovanja

Nalazimo se u uskrsnom vremenu, a zbog pandemije ne možemo u crkve; no upravo ovo vrijeme moramo iskoristiti da se riješimo te ružne navike. Nije dovoljno to samo ispovjediti – psovanje moramo izbjegavati. U svakom većem gradu u Kanadi postoje tečajevi za odvikavanje od psovanja, poput onih za prestanak pušenja. Psovati znači ne cijeniti sugovornika, a time i samoga Boga. Jedino u tvorničkim pogonima, gdje bruje strojevi, ne čuje se govor, pa možda i psovka ako je bude.

I Majka Terezija je govorila o tome u Oslu. I što je dobro, ne treba trošiti puno energije kako ne bismo psovali – lakše je. Slušao sam jednu javnu osobu i rječnik koji koristi kada kritizira nekoga – svaka joj je druga riječ velika psovka. Kako to da mediji dopuštaju uvođenje psovke pod izlikom ‘izletjelo mu je’?

„Žao mi je ljudi koji kada psuju, još i povise ton“

Žao mi je živjeti u takvom društvu, žao mi je ljudi koji kada psuju, još i povise ton. Ne znaju što čine, truju društvo u kojemu se nalaze i ljute Boga. Rijetko to čine na televiziji, u banci, na sudu, u pošti ili u knjižnici, no zato svako druženje mora biti začinjeno tom lošom navikom primitivnog čovjeka. Ne vjerujem da već odveć nismo naljutili Boga, iako nam on svakog dana prašta.

Želim vam sretan Uskrs!“

 

Svjedočanstvo o obraćenju čovjeka koji je bio teški psovač možete pročitati ovdje.

Autor: Damir Požar; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh