Duhovnost

CVJETNICA 2020.

RAZMATRANJE JEDNOGA FRATRA Palma i drvo križa

Foto: Jared Rice; Unsplash

 

Cvjetnica je dan kojim započinje Veliki tjedan. Usudio bih se kazati da je Veliki tjedan u znaku dvaju stabala: palme i križa.

Čovjek koji bi htio samo zelenu cvjetnu stranu života, prije ili poslije, nedvojbeno će doći do…

S jedne strane je palma, trajno zelena, simbol života, stabilnosti i nepomućenog mira. S druge strane je križ, suho drvo što u sebi kao da nosi suprotnu poruku i osjećaj turobnosti, tuge, nekakvog neodređenog straha i smrti.

Da se netko od nas nađe pozvan birati, koje bi stablo želio izabrati sebi za simbol ili nit-vodilju života? Predmnijevam kako nema sumnje što bi odabrao. Sigurno bih se opredijelio za palmino zeleno stablo i za blagostanje koje nam se nudi iz njegove zelene krošnje, što pokazuje svakodnevni život. Dok se mi trudimo kao ljudi, u svojim svakodnevnim društvenim i životnim okolnostima izabrati jedno od ova dva stabla, najčešće ne vidimo u što srljamo. Čovjek koji bi htio samo zelenu cvjetnu stranu života, prije ili poslije, nedvojbeno će doći do kraha.

Križ ne može ne donijeti plodove života ako je to križ Gospodinov. Zato se ovaj dan i zove Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje jer…

Križ kao simbol suhog i tvrdog stabla kao da nije predviđen u našim životnim opcijama, to jest kao da mu nema mjesta u našem životnom prostoru. Poruka današnje liturgije Crkve je višestruka i snažna. Upozorava nas da ova dva stabla ne idu jedno bez drugog, to jest da nema trajno zelene i životne palme bez života koji dolazi od križa. Želi nam reći da križ ne može ne donijeti plodove života ako je to križ Gospodinov. Zato se ovaj dan i zove Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje jer se u istom slavlju povezuju dva gotovo suprotna događaja: slavni ulazak u Jeruzalem i muka pretrpljena na Kalvariji, koja je predstavljena palmom i križem.

Užasan prizor koji se odigrao na križu izmamio je kod satnika usklik vjere, a kod glavara svećeničkih i pismoznanaca tvrdoću nevjere. U tajni…

No, zaustavimo se kod rečenice koju je izrekao satnik: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“. Te riječi je izrekao čovjek, poganin, koji nije poznavao židovsku tradiciju, ali koji je bio otvoren za nadahnuće vjere. Užasan prizor koji se odigrao na križu izmamio je kod satnika usklik vjere, a kod glavara svećeničkih i pismoznanaca tvrdoću nevjere. U tajni muke i smrti Isusove, promatrajući njegov križ, otkrivamo ljubav. U ljubavi je Isus potpuno slobodan. Slobodan je i onda kad su mu svezali ruke, slobodan je u ljubavi i kada ga vezana bičuju i trnjem krune. Slobodan je i onda kada ga pribijaju na križ, te više ne može učiniti ni jednog pokreta rukama ili nogama. Slobodan je od mržnje i osvete. Sloboda je uvijek za ljubav i praštanje. Isus s križa prašta i ljubi. To sve nam govori da će križ trijumfirati i da Isusova smrt nije uzaludna.

Slobodan je i onda kada ga pribijaju na križ, te više ne može učiniti ni jednog pokreta rukama ili nogama. Slobodan je od mržnje i osvete. Sloboda je uvijek za…

Znam, priznajem i meni je teško u to vjerovati, trudim se oko toga nastojim to živjeti. ALI zar nije to izazov svima nama? Često se bojim/o otrpjeti nepravdu, bunim/o se kad nam je uskraćeno, odričem/o se ljubavi kad mislimo da imamo pravo na mržnju, ne znam/o praštati ni umirati sebi jer ne vidim/o svojim očima plodove vlastite žrtve. Vjerujmo u Isusa, vjerujmo u Boga koji je ljubav, vjerujmo u snagu i smisao križa. Neka Gospodin na dan ulaska u Jeruzalem, uđe i u naše srce, te svi mognemo kliknuti: „Hosana sinu Davidovu!“

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh