Osobni razvoj

OKLOPLJIVANJE

Rastu li na nama već neki dijelovi oklopa Skrivanje iza oklopa, u sebi, iza obrambenih mehanizama, može čovjeka učiniti jako nesretnim i usamljenim i tako potrebitim ispuniti tu usamljenost bilo kakvim oblikom zadovoljstva, da nam kasnije prijete veliki grijesi i čovjek može prestati osjećati

Foto: Pixabay

 

Spoznajemo vlastiti oklop pomoću kojeg se štitimo i naklonost oklopljivanju. Od čega se zatvaramo i na kojem smo stupnju. Do kojeg stupnja već nikome ne vjerujem? Pitanje je postoje li osobe kojima uopće vjerujem. Upirem li često nekakvim nevidljivim prstom koji kaže: Vjerujte meni. Ne nužno meni, ali postoje li osobe kojima još uvijek vjerujem i kroz koje još uvijek čujem Boga? Je li Bog još uvijek osoba kojoj vjerujem i da unatoč svemu tome što se događa, on postoji, vjeruje, gospodari i nije izgubio kontrolu?

Razumjeti svoj oklop, svoje ovisnosti, svoje rane, da nisam dobro postupio, ali ako sam ja tu među vama, kao što sam već rekao, poput Jone nakon što ga je ispljunuo kit, što je s vama? Ne bih htio da to zvuči kao da vam predbacujem. To je samo pomoćno pitanje za razmišnjanje.

Budi siguran da drugima nije ništa bolje nego tebi. I oni se brane, lažu, boje se i bježe. Samo da to ne postane način na koji vode život. Ranjavaju da ne bi bili ranjeni…

Želim reći: Budi siguran da drugima nije ništa bolje nego tebi. I oni se brane, lažu, boje se i bježe. Samo da to ne postane način na koji vode život. Ranjavaju da ne bi bili ranjeni, i kako onda mogu objavljivati ljubav bližnjeg? Vratit ću se još jednom do onog trenutka. Svaki od nas je iskusio manje ili veće psihičke patnje u prošlosti. Kako bismo smanjili bol, stvarali smo lažne odnose s roditeljima, prijateljima i prijateljicama, a isto tako može biti i sada.
Drugima se možda činilo da je sve u redu i to nam je uvijek stvaralo relativan mir i osjećaj relativne sigurnosti. Manje usamljenosti, manje ranjivosti, jer je odnos mogao biti lažan, a ne iskren. Bolesno podnošenje drugih koje se pravi da nije podnošenje, nego je sve samo OK.

(…)

Tako zahtijeva društvo – ja u vlastitoj sredini ne mogu biti ja, moram biti netko tko se pravi da je onakav kakvog društvo zahtijeva

Oni koji su oko nas isto tako mogu živjeti u lažnom uvjerenju – prvo da moramo biti najbolji prema njima, da moramo biti zadovoljni kako se drugi odnose prema nama, čak i kad nas gaze, te da smo sretni u uvjetima u kojima živimo iako nisu idealni i da neprestano moramo zadovoljavati druge. Posljedica je da stvaramo lažnu osobnost koju otkrivamo i pravu osobnost koju skrivamo. Tako zahtijeva društvo – ja u vlastitoj sredini ne mogu biti ja, moram biti netko tko se pravi da je onakav kakvog društvo zahtijeva.

Borimo se da u našoj sredini budu osobe pred kojima ne moram to raditi. Osobe kojih se ne moram toliko bojati. Svako malo će unutarnja osoba zahtijevati trenutak zadovoljstva, ako je bez prekida zatvorena u oklopu. Nekavu slobodu, reakciju, zadovoljstvo, opuštanje, jer je neprestano stisnuta i treba zraka. I tada se mogu dogoditi bjegovi u druge sredine, emocionalne i seksualne ovisnosti. Također, preko skype-a i e-maila pišemo puno ljepše riječi nego one kojima izlažemo subrata.
Ali moguće je i otupiti, može doći do izljeva bijesa, licemjerja, laži, bunta, dvostrukog života, kontrole, bijega u tjelesno, ali i znanja.

(…)

Skrivanje iza oklopa, u sebi, iza obrambenih mehanizama, može čovjeka učiniti jako nesretnim i usamljenim i tako potrebitim ispuniti tu usamljenost bilo kakvim oblikom zadovoljstva, da nam kasnije prijete veliki grijesi i čovjek može prestati osjećati

Skrivanje iza oklopa, u sebi, iza obrambenih mehanizama, može čovjeka učiniti jako nesretnim i usamljenim i tako potrebitim ispuniti tu usamljenost bilo kakvim oblikom zadovoljstva, da nam kasnije prijete veliki grijesi i čovjek može prestati osjećati. Može se lištiti svog dostojanstva, a ostaje samo ranjeni ponos.

Braćo, možda ja predugo govorim, ali stalo mi je da dobro shvatimo što nam Gospodin Bog čini na tom Božjem
igralištu ili laboratoriju vjere, kako je rekao Ivan Pavao II. Je li to nekakav skup ili vatreni pakao kao u knjizi Davida… Što se tu događa?

Ja ću se pokušati zagledati u sebe da vidim imam li sklonost neprestanom nezadovoljstvu. To je signal da je na meni oklop, da sam neprestano povrijeđen. To su simptomi oklopa.
Najčešće sam zatvoren, najčešće sam loše volje, najčešće se bojim i najčešće sam potišten. Ili da više uopće ništa ne osjetim. Kada bih primijetio na sebi takve simptome, morao bih priznati da nije dobro. Tada ne pomaže samo molitva, nego i kontakt s prijateljima – to nam je potrebno.

Iz knjige „Kako zavoljeti svoj život?“ patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh