Duhovnost

PUT PREMA RAZUMIJEVANJU LJUDSKOSTI // Nagost u svetoj umjetnosti ima različita značenja Čemu golišavost u sikstinskoj kapeli?

Nagost u svetoj umjetnosti ima različita značenja

Sikstinska kapela svojom  ljepotom privlači tisuće turista svake godine. Ono što u njoj iznenađuje prije svega su naga ljudska tijela na njezinim zidovima. Činjenica je da su mnoge osobe prikazane na freskama gole kao od majke rođene, bez ičega što bi pokrivalo njihove intimne dijelove. Takvo prikazivanje ima u sebi različitu simboliku.


Istini za volju, to nije jedini crkveni prostor koji prikazuje ljudsku nagost. Brojni su umjetnici tijekom stoljeća prikazivali gole ljude u svojim djelima, koja se mogu naći u mnogim katoličkim crkvama diljem svijeta.

Zašto toliko umjetnika prikazuje aktove u kršćanskoj umjetnosti?

Naga tijela oduvijek su bila dio svete umjetnosti. Renesansi su umjetnici koristili različite vrste nagosti da bi simbolički prikazali četiri stanja ljudskosti.

Prva je vrsta nuditas naturalis, koja predstavlja prirodno stanje čovjeka prije Istočnog grijeha, što se uglavnom odnosi na prizore iz Edena ili rajskog vrta.

Potom slijedi nuditas temporalis, koja označava siromaštvo, ponekad i ono dragovoljno, u smislu oslanjanja čovjeka na Boga u svemu što primamo.

Treća je nuditas virtualis, koja simbolizira čistoću i nevinost. Slike pokornice Magdalene, naprimjer, često ju prikazuju golu, odjevenu samo svojom kosom, što simbolizira njezin povratak nevinosti nakon pokajanja.

Četvrta je nuditas criminalis, koja predstavlja strahotu požudnih strasti i taštine.

Ta vrsta nudizma sasvim je nešto drugo od nudizma u pornografiji

Sv. Ivan Pavao II. objašnjava u svojoj teologiji tijela da u „zlatnom razdoblju grčke klasične umjetnosti ima djela na kojima se prikazuje ljudsko tijelo potpuno nago“. „To vodi promatrača, preko tijela, do cjelovita otajstva čovjeka. Pred tim djelima … nismo (prirodno) prisiljeni njihov sadržaj ‘gledati s požudom’.“ Ta je vrsta nudizma nešto sasvim drugo od nudizma u pornografiji.

Ivan Pavao II. naglašava da je jedina svrha pornografije pobuditi požudu. Ona predstavlja ljudsko tijelo kao objekt koji se koristi. Pornografija ne poštuje dostojanstvo ljudske osobe i spolni čin iskorištava za vlastito zadovoljstvo, na štetu drugoga.

Nasuprot tomu, nagost u kršćanskoj umjetnosti teži otkrivanju ljepote čovještva i nevjerojatna Stvoriteljeva umijeća. Ono ima duboku simboliku te nije kamen spoticanja, već put prema boljem razumijevanju „osobnog otajstva“ ljudskosti.

Autor: Philip Kosloski  (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

  •  
  •  
  •  
  •  
Na vrh