Foto: Shutterstock

Što je Gospodin htio od nas?

Nije bilo lako donijeti odluku. Ono što nam je bilo ponuđeno bila je prava revolucija za našu obitelj. Što je Gospodin htio od nas? Kakve je projekte zamislio za našu obitelj? Nunzia i ja počeli smo se osjećati poput Abrahama i Sare. Kao i u njihovu slučaju, Gospodin je pred nas stavljao novi i veliki izazov: da se sve više pouzdajemo u Njega, iako ne razumijemo Njegov plan. O ICCRS-u nismo znali praktički ništa, a sama pomisao na to da ćemo živjeti u drugom gradu s naše troje djece… Što je s njihovim životom, prijateljima, školom? I kako ćemo preživjeti tako daleko od naše zajednice u Foggiji koju toliko volimo? U to vrijeme zajednica Magnificat još se nije proširila do Rima.

Na naše iznenađenje, jedna osoba koja još nije znala što je Gospodin stavio pred nas, izgovorila je proročku riječ…

Trebalo nam je šest mjeseci da donesemo konačnu odluku. Molili smo i razmatrali, a naša braća i sestre u zajednici molili su i razmatrali s nama i za nas. Tražili smo molitvu, savjet, mudrost i iskustvo naših prijatelja svećenika. Za to vrijeme Gospodin nam je mnogo puta izravno progovarao po svojoj Riječi, a također i po nekim članovima zajednice. Posebno nam je progovorio u priči o Abrahamu i Sari: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.“ (Post 12, 1)

Sjećam se jedne prilike kada smo tijekom duhovnih vježbi zamolili zajednicu da se pomoli za nas i ovaj poseban poziv koji nas je čekao. Nunzia je naravno bila zabrinuta za budućnost naše djece. Na naše iznenađenje, jedna osoba koja još nije znala što je Gospodin stavio pred nas, izgovorila je proročku riječ: „Vidim tebe, Nunzia, kao Saru, Abrahamovu ženu, koju Gospodin poziva da slijedi svog supruga… ne boj se!“ (…)

Iz knjige „Veliča duša moja… Duh Sveti na djelu u mome životu“ Orestea Pesarea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.