Foto: Screenshot

Transkript naslovnog predavanja nalazi se u nastavku…

Dijelimo s vama i video u kojem Vlad odgovara na najčešća pitanja vezana za rat(ove) u svijetu… “Should Christians Take Part in War?” (Trebaju li kršćani sudjelovati u ratu?)

Odabrao: Gabrijel Hribar

www.hungrygen.com

Vjerojatno ste čuli za sintagmu „četvrta dimenzija“. Istoimenu knjigu napisao je pastor dr. David Paul Yonggi Cho (preminuo prošle godine u 85. godini života). Ova sintagma dolazi iz geometrije. Linija ima jednu dimenziju, ravnina dvije, kocka tri. Sve što nije vidljivo našim fizičkim očima i nije ograničeno prostorom i vremenom nazivamo četvrtom dimenzijom. Primjerice, duhovni svijet. Četvrta dimenzija uključuje: naše misli, naše motive, naš duh… Znamo da je to stvarno, iako to ne možemo vidjeti tjelesnim očima, ne možemo to osjetiti pomoću svojih pet osjetila.

Ako ne razumijemo zakon vjere i ne pristajemo uz nju, ako ne razumijemo ovaj princip četvrte dimenzije, ograničavamo se: onemogućavamo svoje potpuno djelovanje u vjeri, sprječavamo čuda u svome životu, i onemogućujemo si suradnju s Duhom Svetim.

Naša velikodušnost ima potencijal moćna i nepobjediva branitelja naše vjere.

„Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ (Matej 25,29) Isti se ovaj redak spominje u 13. poglavlju Matejeva evanđelja, nakon što je Isus objasnio svojim učenicima prispodobu o sijaču, sjemenu i tlu: Dečki, vi me poznate kao Gospodina, Mesiju, sada vam otkrivam tajne Kraljevstva. Učenici su na to rekli: Isuse, mi već znamo da si ti Bog, idi ljudima i objasni njima te tajne. A Isus je rekao ovo: Onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema, oduzet će se čak i ono što misli da ima, ili ima fizički.

Ovo se nekim ministrima gospodarstva ne bi nikako svidjelo (smijeh). Ovo je brutalno! Govori o tome kako trebamo pomagati potrebitima! A Isus kaže: Nemate? Ja ću uzeti i ono što mislite da imate. I: Ako imate, još će vam se dati, i imat ćete u izobilju! Prihvaćam ovo, u Imenu Isus.

Dakle, kralj je dao pet talenata jednome čovjeku, dva drugome, i jedan talent trećemu. Talent je mjera za težinu, to nije, npr. talent za pjevanje ili sviranje. Talent je ovdje težina, kao što je to gram, kilogram. Dakle, vjerojatno se odnosi na određenu količinu zlata ili srebra ili dragog kamenja; dao je određenu težinu nečega, prvome, drugome i trećemu čovjeku. Prva dvojica su talente upotrijebila i stekla drugih pet, odnosno druga dva, dok je treći svoj talent zakopao. Nakon nekog vremena, kralj se vratio, nagradio ovu prvu dvojicu i pohvalio ih za to što su učinili. Ovom trećem, koji nije ništa učinio s talentom koji je dobio, kralj je tada uzeo i taj talent i onda učinio nešto vrlo ponižavajuće. Dao je taj talent onome koji ih ima najviše. Možda biste na prvu pomislili: Čekaj, dao si mu samo jedan talent, to je samo po sebi uvreda jer ne daješ svima jednako i sad kad on nije s tim talentom učinio ništa, uzimaš tu jednu stvar od njega i daješ ga tipu koji ih ima 10, koji ih već ima dovoljno! A kralj kaže ovo: Onomu koji ima, još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema – ovdje, unutra – oduzet će se i ono što ima izvana i potpuno će bankrotirati izvana. Jer već je bio bankrotirao iznutra. Glavna pouka današnje poruke je ovo: Stanje tvoga uma važnije je od tvojih trenutnih životnih okolnosti. Stanje tvoga uma važnije je od tvoga fizičkog stanja. Stanje tvoga uma, tvoga unutarnjeg svijeta važnije je od brojke na tvome računu, od diploma na tvom zidu, od toga iz koje obitelji potječeš. Tvoj je unutarnji svijet magnet – ako tu nemaš ništa, privlačiš još više ničega, sve dok ne dobiješ izobilje ničega. Ako tu imaš nešto, stav vjere, pozitivan stav usred negativnih okolnosti, tada počinješ imati više toga a zatim imaš još više, izobilje. Dakle, tajna nije u tome da promijenim svoje okolnosti, tajna je u tome da se povežem s Božjom Riječi i Božjim Duhom kako bih promijenio svoj stav i atmosferu u svome unutarnjem svijetu, u svome umu. Biblija kaže da život mijenjamo tako da obnavljamo svoj um/pamet (Rim 12,2). To znači da je naš život rezultat stanja našeg uma. NE obratno! Biblija ne kaže, tvoj će se um promijeniti kad ti se promijeni život. Nego, život će ti se promijeniti kad ti se promijeni stanje uma. A um nam se mijenja po Duhu Svetom i kroz razmatranje Svetog pisma. No, mnogima od nas okolnosti utječu na um. Iako bi naš um trebao mijenjati okolnosti i iako bi on trebao biti pod utjecajem više stvarnosti zvane Duh Sveti i Sveto pismo.

Jednom sam prilikom pogledao video u kojem komičar Jim Carey pripovijeda kako je 1987. bio beskućnik, nije imao ništa. Jednog dana uzeo je bjanko ček i naslovio ga na sebe, na iznos od 10 milijuna dolara, s godinom 1995. Nekako je upao na audiciju za film koji su mnogi od vas pogledali više puta i citirate rečenice iz njega kao da su Sveto pismo; Glup i gluplji. Njegova osobnost odlično pristaje uz tu ulogu. Zanimljivo je da je za tu ulogu primio ček 1994., dakle godinu prije od one koju je naznačio na svom bjanko čeku, u iznosu od točno 10 milijuna dolara. Dakle, ono što imamo unutra, to sve više privlačimo i onda dobijemo izobilje toga. A kada iznutra nemamo, tada će nam se oduzeti i ono što tamo imamo, kaže Biblija. Ako ti je um bolestan, i tijelo ti ozdravi, zdravlje ne može izdržati test vremena jer bolestan um ne može uzdržati tijelo koje nije bolesno. Najveći problem nije u bolesti koja se nalazi u tijelu, nije ni u bolesti u kostima, nego u sljedećem: kada se bolest uvuče i kada se prenese u tvoj um. Zato, čak i kada nismo bolesni, tražimo bolesti. Jeste li kada to radili? Sigurno nešto nije u redu. Ujutro ustaneš, jednostavno nisi spavao u dobrom položaju, ali odmah počneš paničariti: „Moj vrat, moram liječniku“. Možda se trebaš samo malo razgibati i sve će biti u redu, ali kada si bolestan u svome umu, tada očekuješ, zabrinut si zbog pomisli da nisi bolestan. Jer sigurno jesi! To je tvoja sudbina. Tvoj poziv. Kada si siromašan iznutra, stalno čekaš da ti netko nešto da. I netko ti da tisuću dolara i u tjedan dana toga više nema, sve si potrošio. Zašto? Zato što će siromah u tebi uvijek biti siromašan i ovdje i ondje i imat će izobilje onoga što ima unutra.

Prošle nedjelje, kad je jedna mlada osoba dobila automobil, slučajno sam čuo razgovor. Druga prekrasna osoba iz naše crkve rekla je: „Zaista sam se nadala da ću ja dobiti auto“. Ta osoba je obrazovana, ima dobar posao i ima novca. Ja na to rekoh: „Razočaran sam što još nisi počela željeti da ti nekome pokloniš auto, nego još uvijek čekaš da ga netko da tebi“. Sjećam se kako smo prije dvije godine supruga i ja poklonili naš drugi automobil i na računu nam je ostalo ukupno 150 dolara. Nismo imali nikakvo drugo prijevozno sredstvo niti kakve druge resurse da si ga nabavimo. U svome izvrnutom shvaćanju zakona sjetve i žetve, očekivao sam da će odmah idućeg dana netko meni pokloniti automobil, bio sam prosjak u sebi. Sjećam se kako su prošla dva tjedna i ništa. Počeo sam nazivati ljude. Imam dvojicu prijatelja koji posjeduju automobilske kuće. Nisam htio izravno reći: „Ej, nemam auto, bi li mi mogao dati koji?“ nego sam se koristio religioznim manipulacijama. Prosjak u meni je razmišljao ovako: „Ja sam poklonio svoj automobil, netko bi ga sada meni trebao pokloniti“. No ništa od toga se nije događalo. Ovi su mi dečki nudili Lexus, za 45 tisuća dolara. Samo sam rekao: „Moram ići, imam drugi poziv“. Sjećam se da je tada u meni nešto puklo. Shvatio sam da nije stvar u tome što mi još nitko nije poklonio auto, nego u tome da trebam prosjaka u sebi isključiti s aparata koji ga održavaju na životu i pustiti ga da umre. I da trebam prestati očekivati nešto od drugih. Zato što ljudi neće ispuniti moje potrebe. Eno ga Otac na nebesima koji vodi moj život i on se brine za moje potrebe i ispunjava ih. Moj cilj nije: „Tko će mi dati…?“ Moj cilj treba od tog trenutka nadalje biti ovaj: i iduće ću godine nekome dati auto, i za dvije godine… To je moj cilj! Zanimljivo je da kada napravimo taj pomak iznutra, i prestanemo biti prosjak iznutra, ne izvana, nego iznutra, nešto se počne mijenjati. Počneš privlačiti upravo ono što jesi. A ako ti nitko ne da auto, nabaviš si ga sam. Sada umjesto da očekujem da nas netko blagoslovi, supruga i ja (i to ne kažem kako bih se hvalio, nego kako bih posvjedočio da se u meni nešto zaista promijenilo) početkom godine ne razmišljamo tko bi mogao blagosloviti nas, nego strateški planiramo koga ćemo mi blagosloviti. Zanimljivo, što to više radimo, to više vidimo kako se ‘stvari’ nekako čudesno privlače i Bog nas počne još više blagoslivljati. Ljudi vole davati onima koji to ne očekuju. Vole davati onima koji ne moljakaju. Dakako da trebamo pomagati potrebitima. No trebamo shvatiti, ako sam potrebita osoba, iako sam potrebit u svom novčaniku, ne trebam to biti i u svome umu. Budi potrebit financijski, ali ne i u svome duhu. Može ti trebati novac da poplaćaš režije, i to ne znači da ne smiješ zamoliti za pomoć, ali pobrini se da tvoj um nikad ne bude na razini na kojoj su trenutno tvoje okolnosti. Tvoj je um na razini Božjih obećanja, na razini činjenice da si dijete Svevišnjeg Boga. Možeš imati rupe u cipelama, no u isto vrijeme u duhu imati izobilje, jer privlačimo samo ono što jesmo.

Dakle, kako ovo znanje o četvrtoj dimenziji primijeniti u svome životu? Evo četiri točke…

Nemoj dopuštati da treća dimenzija zgazi četvrtu

To znači da tvoj um ne bi trebao odražavati ono što se događa u tvome životu, nego bi tvoj život trebao odražavati ono što je u tvome umu. Tvoj je um u četvrtoj dimenziji, dakle u nevidljivom i trebao bi biti pod utjecajem vrhovnog vladara nevidljivog svijeta, Duha Svetog. Tvoj um treba biti sluga Duha Svetoga, a ne rob tvoje stvarnosti. Tvoj um ne bi trebao služiti bolesti i neimaštini, nego bi trebao biti vjeran učenik Duha Svetog. Duše Sveti, tebe slavim! Što se događa kad naš um nije vjeran učenik Duha Svetog? On postane rob raka, tumora, artritisa, zlostavljanja, povreda, usamljenosti, negativnih riječi, ljudi, okolnosti… On tada biva zgažen; sve i sva gazi ga. Sjećate li se što je Isus rekao, s kojeg tla ptice pozobaše sjeme koje je Sijač posijao? To je upravo ovo tlo uz put – nogostup, pločnik. Znate li što je nogostup? To je onaj kojeg svatko gazi. Kada u svome umu smatraš da te tvoja prošlost, tvoje rane, tvoje okolnosti, financije, supružnik, emocije gaze, tada se ništa od onog što Duh Sveti baci u tvome smjeru ne spusti pred tebe, nego đavao to jednostavno uzme. Zato što ti je um nogostup! Tvoj um treba biti učenik Duha Svetog, a ne nogostup za sve loše što ti se dogodilo u prošlosti, za zlostavljanja, za tvoje emocije, okolnosti. Tvoj je um učenik, a ne nogostup. Amen!

Dakle, kad je naš um nogostup, tada okrivljujemo druge, poput čovjeka u ovoj prispodobi. Sakrio sam svoj talent, kaže on, zato što si ti, Gospodaru, užasan. (v. Mt 25,24-25) Strog si, kradeš, i to mi daje pravo, da ne dam najbolje od sebe, jer ni Ti to ne činiš. Osobe koje razmišljaju kao nogostup često kažu, npr.: „Ljut sam zato što je moja žena luđakinja! Usamljena sam zato što me nitko ne voli. Vjerujem ono što vjerujem jer sam bila zlostavljana…“ Time zapravo kažemo da naš um odražava naše okolnosti, i tako uvijek krivimo druge. „Siromašan sam zato što se nisam obrazovao pa nemam potrebne kvalifikacije, diplomu… Nemam nikakve ‘špage’. Uvijek me netko preduhitri, nemam nikakve protekcije, svi me mrze. Zato sam takav kakav jesam.“ A zapravo, te su osobe robovi svoje stvarnosti jer nisu učenici Duha Svetoga. Naš um može biti ili učenik Duha Svetog, ili je rob okolnosti.

To je kao onaj čovjek kojem su djeca dok je spavao na kauču, brkove namazala smrdljivim sirom. Kad se probudio, uznemireno je ustvrdio: „Fuj, kauč smrdi!“ Onda je otišao u blagovaonicu. Ista stvar: „Blagovaonica smrdi!“ Pa: „Kuhinja smrdi!“ Pa: „Kupaonica smrdi! Čovječe, daj da izađem iz ove smrdljive kuće!“ Kad je stao pred vrata, viknuo je: „Pa cijeli svijet smrdi!“ Tako i mnogi od nas zaključuju: „Moj suprug smrdi, smrde naša djeca, naš šef smrdi, crkva smrdi, pastor smrdi, svi smrde…“ Možda ipak ti smrdiš? Možda se radi o tvom smrdljivom mentalnom sklopu, o tvom umu kojeg treba oprati dragocjena Kristova Krv? Amen!

Kad su svi oko tebe problematični, vjerojatno si zapravo ti problem, tj. tvoj um koji treba biti obnovljen, preobražen Riječju Božjom i Duhom Svetim. Amen. Nemoj dopuštati da te život gazi. Pismo kaže da ti je Isus dao vlast da ti gaziš (v. Lk 10,19: … po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj…). Pismo nikad nije dalo vlast tvome životu da gazi po tebi, nego obratno! Mnogi među nama su poput nogostupa – gaženi smo dan i noć. Pozivam te danas na obnovu tvoga svetog dostojanstva, tvoga identiteta u Kristu Isusu. Ovako, četvrta dimenzija je ovo – kada se rastaviš sa svojom trećom dimenzijom (ono što vidiš, što osjećaš, što se događa oko tebe). Trebaš toj dimenziji reći: „Nećeš me više mijenjati. Ja ću mijenjati tebe, jer sam prikopčan/a na Duha Svetog, a ti si prikopčan na mene“. Amen.

Premještamo se s mjesta poraza na pobjednički položaj

„’Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’“ (Mt 25,25) Ovaj je čovjek s mjesta poraza, straha, počeo donositi odluke i djelovati. Nije toliko bitno ono što činimo, koliko je bitno iz čega, tj. na temelju čega to činimo. (Motiv) Činim li to s pobjedničke pozicije ili s mjesta poraza. „Pobojah se“, kaže on. Bio sam u panici, bio sam očajan, bila sam usamljena, bila sam zlostavljana, odbačena sam i djelovao/la sam iz toga. Mnogi od nas donose odluke u močvari. Noge su nam klimave. Pismo kaže kako nas Bog uzima iz blatne kaljuže, iz močvare i noge nam stavlja na stijenu (v. Ps 40,2). Slušaj, možda ti je život u močvari, ali noge ti moraju biti na stijeni. Moraš biti stabilan, čvrst. Tvoje odluke, molitve, post… trebaju dolaziti iz pozicije: „Znam tko sam, stojim na stijeni; nisam u močvari. Neću isušiti močvaru, neću za nju moliti, premjestit ću se – iz močvare na stijenu“.

U našoj crkvi molimo za duše, da ljudi predaju svoj život Isusu. Više smo se usredotočili na nedjeljnu službu, no unatoč tome broj onih koji prilaze oltaru predati svoj život Isusu nikako se nije povećavao – ostajao je jednak i u srijedu i u nedjelju. Nakon jedne nedjelje počeli smo postiti, postili smo u ponedjeljak, utorak i srijedu. Prije nekoliko mjeseci uhvatio sam se kako molim iz očaja: „Bože, nitko se ne spašava. Bože, ovo je loše. Bože, ovo je teško.“ To je poput onih molitava kada čovjek nastoji prikazati se što prljaviji pred Bogom, što većom žrtvom jer vjeruje da će tako uspjeti nekako stisnuti Očevu ruku i On će onda reći: „Jao, tako si slomljen, jadan… Evo, uzmi“. Ne možeš ne pomisliti: „Čovječe, osjećao sam se puno bolje prije molitve. Pitam se, možda bih se osjećao bolje kad bih prestao moliti. Jer molitva je malo nalik vakuumu, isisava sve iz mene. Ne želim to. A što je najgore od svega, još sam postio. Da sam jeo i da nisam molio, osjećao bih se odlično“. Tada mi je Duh Sveti rekao: „Vlad, trebaš prestati postiti i moliti iz pozicije gubitnika. Ne pokreće Boga moj očaj, nego otkrivenje. Vjera. Moli iz pozicije vizije u kojoj ljudi dolaze predati svoj život Isusu, a ne iz toga što si mučan jer nitko ne dolazi pred oltar.“ Dakle, imamo mjesto i položaj. Mjesto poraza; „prošle nedjelje se nije dogodilo ništa“. I položaj u budućnosti; „nešto će se dogoditi iduće nedjelje“. Naravno da možemo postiti, nije stvar u tome. Pismo nam govori o dvojici, onaj mudar sagradi svoju kuću na stijeni, a lud na pijesku, tj. u močvari. Svi ćemo postiti. Taj post gradi kuću. Dajem vam izazov, prije svega želim da izgradite svoj mentalni sklop; nemojte postiti jer ste potrebiti, postite na temelju vizije, sna, vjere koju imate u svoju budućnost s Bogom. Amen. Ne dajem iz očaja. Očaj može biti okidač, ali on me ne može pokretati zauvijek. Ono što me drži i vodi je stalno otkrivenje da je Bog na mojoj strani, da sam pobjednik, možda bez prebijene pare, ali to je tako samo u mom novčaniku, ali u svome umu imam Abrahamov blagoslov, Gospod je moj pastir, On je El Shaddai (Bog Svemogući), On je Adonai (Gospodin, Gospodar), on je moj Bog. U svome umu, izliječen sam u Kristu, u svome tijelu sam možda još bolestan, sutra idem liječniku, ali to je moje tijelo a moj um je povezan s Duhom Svetim. Aleluja! Amen! Pomaknimo se s mjesta. Maknimo močvaru iz svojih života. Moje su noge na stijeni!

U molitvi trebamo biti stabilni, čvrsti. Mnogi od nas se u molitvi usredotočuju na osjećaje, na to da se osjećaju bolje, dok zapravo trebamo razmišljati bolje, preobraženim umom. Zato su droge tako popularne. Naša je generacija fokusirana na osjećaje. Ali Pismo nas ne naziva „osjećajni“, nego „vjerni“. Naravno da imamo osjećaje, no mi nismo naši osjećaji; vjera određuje tko mi jesmo. Pismo kaže da pripadamo domaćima u vjeri (Gal 6,10), da imamo riječ vjere (Rim 10,8; Tim 4,6…), duh vjere (2 Kor 4,13), dar vjere (1 Kor 12,9) da živimo život vjere… Osjećaj je luksuz, moje noge ne počivaju na njemu. Ako tvoje noge počivaju na tvojim osjećajima, nećeš živjeti kršćanskim životom više od nekoliko tjedana, tvoj brak neće trajati, tvoje financije neće trajati ako ne učvrstiš svoje noge na Božjim obećanjima.

Hranimo svoj um pravim informacijama

„’Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog…“ (Mt 25,24) Dakle, ovaj čovjek ne samo da je krivio druge zbog svoga neuspjeha, ne samo da je donosio odluke iz straha, a ne iz vjere nego se ovdje pokazuje i kao Gospon Sveznajući. Sve on zna. Kaže, znaš li zašto se bojim? Zato što nešto znam. Znam te. (!) Tijekom svoga kratkog života uvjerio sam se kako ne vidimo stvari onakve kakve jesu; vidimo ih onakvima kakvi smo mi. Usamljena osoba uvijek misli da nikome nije draga, kamo god otišla, dok prijateljski raspoložena osoba može ući u sobu prepunu neprijateljski raspoloženih ljudi i tamo sklopiti prijateljstva. Siromašna će osoba samo tražiti priliku da zaključi kako je netko želi prevariti, kazniti. Uvijek gledamo kroz leće svoga samopoštovanja, kroz leće svoje vjere. Ovaj čovjek kaže: „Znadoh te“. Ova druga dvojica poznavala su Gospodara drugačije. Ono čime puniš svoj um, jest informacija. To koristi Duh Sveti kako bi pripremio otkrivenje. Otkrivenje postaje: „Ja znam“. Ono postaje: „Uvjeren sam“. Otkrivenje je uporište, tvrđava. Otkrivenje funkcionira ovako: ti niti ne odlučuješ misliti, ono već misli za tebe; to je automatski odgovor. A za otkrivenjem uvijek slijedi manifestacija, dakle ona u tvoj život donosi promjenu. Problem je u mentalnom sklopu, a on se oblikuje prelijevanjem onoga čime je um ispunjen. Dakle, trebamo znati da ne možemo promijeniti svoj mentalni sklop; možemo samo utjecati na to čime punimo svoj um, a Duh Sveti će uzeti iz te ‘kante’ i početi to lijevati u ‘kantu’ našeg mentalnog sklopa jer to je posao Duha Svetog i onda on stvara: „Ja znam“… Ovaj čovjek u prispodobi kaže: „Znadoh te: čovjek si strog…“ Job kaže: „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi“ (19,25). Pavao kaže: „Znam komu sam povjerovao“ (2 Tim 1,12); a bio je i u lancima, i triput doživio brodolom… No, kaže, znam da On sve drži u svojoj ruci, i da ima moć čuvati baštinu koja mi je povjerena sve do onoga Dana. Što ti znaš? Čime puniš svoj um, to će uskoro postati tvoja tvrđava. Informacije vode do otkrivenja, otkrivenje postaje tvoja manifestacija. Pazimo zato čime punimo svoj um, zaštitimo ga, da u njega ulazi ono što treba, a ne ulazi ono što ne treba. S namjerom ispunjaj svoj um, hrani ga onim informacijama koje ti želiš biti u budućnosti, koje želiš da budu stvarnost tvoga života. Nemoj biti emotivna olupina, drama, koja samo nastoji osjećati se dobro. Pismo ne kaže da čovjek živi od količine glazbe koju posluša nego o svakoj riječi što dolazi iz usta Božjih. Trebamo se puniti tim informacijama. Amen. Ne možemo kontrolirati kako se osjećamo, ali možemo kontrolirati čime hranimo svoj um. U vjeri se ne radi o tome kako se osjećamo, nego kakva nam je misao, a na nju utječu informacije kojima hranimo svoj um.

Uskladi ono što govoriš s onim što želiš biti

Pobrini se da ti tvoje ispovijedanje vjere pomogne doći onamo kamo namjeravaš doći. Razmetni sin je bio usred svinjca kad je sam sebi rekao: „Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu…“ (Lk 15,18) Dakle, on sjedi u svinjcu, u svome neredu, ali svojim ustima utire put svojim nogama. Tvoje ispovijedanje utire put tvojim nogama. Tvoje ispovijedanje može opisivati tvoju situaciju: „Moja je žena luda. Moja su djeca divlja. Nemam novca, švorc sam, nikad nemam dovoljno, jednostavno moram raditi dva posla jer nemamo dovoljno“. No tako otvaramo put za još siromaštva u svome životu. Tvoje financije se nalaze u jednoj točki, a idu putem koji si im ti utro svojim ispovijedanjem. Pogodite što se dogodilo s razmetnim sinom. Njegove su ga noge odvele tamo kamo su njegova usta krenula samo nekoliko minuta prije toga. Nije čak niti završio svoje pokajanje a Otac ga je već blagoslovio s još. Uvijek dobivamo još onog što ispovijedamo jer ispovijedanje utire put našim koracima.

Možda će netko na ovo reći: „Ali, znaš, moje okolnosti su…“ Ali rekli smo da naš um nije rob našim okolnostima, naš je um učenik Duha Svetog. Zato odlučujemo govoriti ovako, gledajući u svoga supružnika: „Ti si najbolje što mi se dogodilo u životu!“ Pitaš: „Ali što ako ja to ne vjerujem?“ Hoćeš. Tvoji će koraci sustići tvoje riječi. Ali ako mu/joj nastaviš govoriti: „Budalo! Luđakinjo! Ti nikad… Ti uvijek… Zapamti si ovo…“, tada čak i ako u svome srcu vjeruješ da je on/ona najbolje što ti se dogodilo u životu, tvoje će noge ići izvrnutim putem, jer si prokleo/la svoga supružnika, vašu djecu. Pa ćeš reći da oni već jesu prokleti. To ti neće pomoći! Tvoje ispovijedanje treba doprinijeti poboljšanju situacije po Božjoj Riječi. Nemoj dopustiti da tvoja usta izdaju tvoju nutarnju stvarnost; ona mogu pomoći da ju, po Božjoj Riječi promijeniš na bolje.

Siromašan si? Bog ti ne kaže, idi okolo i govori da si švorc, nego kaži: „Blagoslovljen sam“. Ako tuguješ, nemoj ići okolo i govoriti da si slab, star, tako mi je teško, nego: „Snažan sam“. Reci ono što želiš vidjeti, a ne ono što osjećaš. U suprotnome stavljaš lokot na svoje okolnosti i tada možeš moliti dok ne ostaneš bez zraka, i ništa se neće promijeniti. Uvijek dobivamo još više onoga što već imamo, dobivamo to u izobilju. Ako nemamo, oduzet će nam se i ono što mislimo da imamo Možda ćete reći: „Ali moje su okolnosti uporno loše“. Vi budite još uporniji. „Ali ova bolest je tvrdoglava“. Recite joj: „Tvrdoglava si? I ja sam.“ Robert H. Schuller je znao reći: „Teška vremena ne traju zauvijek – čvrsti ih ljudi pobjeđuju“. Budi čvrst/a. Možete reći: „Ali što ako se ništa ne mijenja? Što ako vjerujem da će se moj supružnik i djeca obratiti, a ništa se ne promijeni? Što ako vjerujem da sam izliječen po ranama Kristovim, a moja bolest nikad ne ode?“ Pogledajmo drugu stranu: umrijet ćete, nećete više imati nikakvu bolest. Pismo kaže da će se na kraju nebo saviti kao svitak (Iz 34,4; Otk 6,14), zemlja i djela, što su na njoj, izgorjet će (2 Pt 3,10). Dakle, tvoja će bolest u svakom slučaju otići. Dakle, trebate mentalno reći đavlu: „Odlaziš!“ Ako on na to odvrati: „Ne sada“, recite: „Hoćeš itekako. Cijelu ću vječnost biti bez bolesti, a ti ćeš gorjeti! Sada ili kasnije, ali gorjet ćeš.“ Čovječe, ti si pobjednik, nisi gubitnik. Amen.

Želim na kraju naglasiti nešto jako važno da ne bi bilo kakve zabune. Ne potičem vas da ignorirate prisutnost svojih problema, nevolja, samo vas potičem da odbijete dopustiti da oni vladaju vašim životom. Možeš biti bolestan u tijelu, a ne i u umu, biti siromašan u džepu, a ne i u srcu. Ne poričeš to; vjera ne zatvara oči ni pred čim govoreći da to ne postoji. Vjera kaže: „To postoji, ali to neće mnome vladati. Isus je moj Gospodar. Moj gospodar nije tumor, ime moga Gospodara je Jahve. Moj gospodar nije financijski slom, moj se Gospodar zove Isus. Ime moga gospodara nije usamljenost, moj se Gospodar zove Jahve. Bog je Jedan.“ Amen!

Uključite se u Školu molitve i izgradite osobnu i zajedničku (grupnu) molitvu. OVDJE.

Book.hr