Foto: Screenshot

Nakon osam dana dođe Isus. (Iv 20,19-31)

»Neki se boje koronavirusa, neki se ne boje, ali boje se drugoga: Što će biti sutra, kako ćemo se sutra prehraniti kad ne primamo plaću, dokle ćemo moći primati ovu plaću što ne radimo? Upravo bih zato danas volio da svi iskusimo ono što Isus danas govori…«, kazao je na početku svoje propovijedi na nedjelju Božjega milosrđa fra Brkić. Pročitajte/poslušajte

 »Osjećam se kao apostoli – u ovom prekrasnom isječku opisa Isusova dolaska među njih – kao iza nekih zatvorenih vrata. A vjerujem da se i vi osjećate jednako tako pred vašim ekranima, zaslonima i tim čudesima preko kojih nas pratite. Ovo je jedna od najljepših zgoda s Isusom Uskrsnulim. Vjerujem da se slažete. I ostade Toma nevjerni kroz čitavu povijest nevjerni, a zapravo je jedini koji je najvjerniji.

Često pokušavamo od Isusa napraviti samo čovjeka, pa pokušavamo sve napraviti vlastitim snagama, ili Ga se pak želi toliko deificirati da više ni nije Bog koji je Bog prisutni, koji kaže: „Primite Duha Svetoga!“

„Gospodin moj i Bog moj“ – Isus nije za Tomu samo čovjek nego i Bog. Često pokušavamo od Isusa napraviti samo čovjeka, pa pokušavamo sve napraviti vlastitim snagama, ili Ga se pak želi toliko deificirati da više ni nije Bog koji je Bog prisutni, koji dolazi obilježen ranama, Bog koji je podijelio ovu našu stvarnost do te mjere da je dopustio da u svemu bude jednak nama, čak i u tome da ga ljudska zloba razapne, ubije i popljuje. Zato je važna ova Tomina ispovijest i bit će važna do konca Crkve: da uvijek budemo u toj ravnoteži – da je Isus za nas pravi Bog i pravi čovjek. Nije vanzemaljac i nije neki filozof. On je onaj koji kao Bog kaže: „Primite Duha Svetoga!“ Ne živi Crkva od pameti niti od teoloških doskočica. Crkva živi upravo od toga Duha, jer je to Duh ljubavi koji daje svemu u Crkvi, i pameti, i talentima i sposobnostima, da ona živi, da bude djelatna, da ne bude muzej«,

Pola Hrvatske živi od turizma; što će biti s time? Tko će platiti kredite? Naravno da smo u stanju neizvjesnosti i u strahu. Upravo bih zato danas volio da svi iskusimo ono što Isus danas govori: „Mir vama!“ Ali džabe je mir koji Isus daje nama ako se ne dogodi ovaj sljedeći korak…

Ovo stanje zatvorenosti apostola je stanje naših duša kada smo zarobljeni u središtu svoga srca, kada smo zarobljeni mržnjom, sumnjama, strahovima, kompromisima i svime onim što nas čini stisnutima. Zato nećemo dugo moći i ne možemo bez naših svetih sakramenata. Dok nema živog susreta s Isusom, nema onog istinskog mira. Zato u ovoj Svetoj Misi na poseban način molimo da što prije Isus uđe i kod nas u zatvorenost, u onemogućenost slavlja svetih sakramenata, da i mi ponovno u punini doživimo „Mir vama!“ Zar ne živimo da nas ovu stvarnost? Neki zato što se boje koronavirusa, neki se ne boje korone, ali boje se drugoga: Što će biti sutra, kako ćemo se sutra prehraniti kad ne primamo plaću, dokle ćemo moći primati ovu plaću što ne radimo? Svi smo u nekom strahu i svi se osjećamo kao zatvoreni u nekoj dvorani, u nemogućnosti da djelujemo, ruke su nam vezane. Pola Hrvatske živi od turizma; što će biti s time? Tko će platiti kredite? Naravno da smo u stanju neizvjesnosti i u strahu. Upravo bih zato danas volio da svi iskusimo ono što Isus danas govori: „Mir vama!“ Ali džabe je mir koji Isus daje nama ako se ne dogodi ovaj sljedeći korak: „Tada im pokaza svoje ruke i bok i obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. I Isus im ponovno reče: ‘Mir vama. Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas“. Zašto je mene Otac poslao na svijet?! „To rekavši, kaže im: „Primite Duha Svetoga! Kojima otpuštate grijehe, otpušteni su im, kojima zadržite, zadržani su im.“

To je bit Isusova poslanja ovdje na zemlji – došao je na ovaj svijet da čovjeka pomiri s Bogom, da čovjeka pomiri sa samim sobom i da ljude izmiri međusobno. Da više čovjek, kao Adam koji je sagriješio, ne bježi od Boga: „Pobojah se jer sam gol“. Da nema nemir u sebi! Zato je prva riječ Krista Uskrsnuloga, Pobjednika, konačno nad tom zloćom i pokvarenošću u svijetu, upravo ova: „Mir tebi, Adame! Ne bježi!“ Opterećen si strahovima i neizvjesnostima, prokletinjom i grijesima. Ne bježi od Boga, koji te jedini može riješiti takve stvarnosti. Koji jedini ovaj svijet onda može učiniti mjestom sposobnim da se u njemu ljudi razumiju, različiti i drugačiji, ali da se razumiju. Da si otpuštaju grijehe.

„Dodirnuti rane na tijelu Uskrsnuloga“, kaže Janko Šagi Bunić, „znači postati siguran da je otkupljenje od grijeha izvedeno. Promislite samo što svjedoče, što viču ti ožiljci na svetom tijelu Kristovu, u tim znakovima, u tim ranama. Ako imaš očiju i znadeš čitati, možeš pročitati da postoji na svijetu grijeh, zločinstvo, zloba i bezakonje, da postoji pobuna protiv Boga, i za sve to trebalo je da ovo nevino tijelo, Kristovo tijelo, dragovoljno bude izloženo mrcvarenju i ranjavanju, da postoji pobuna protiv svega i svakome koji neće da bude kao svijet, i da privoli na njegova djela i njegove nazore, zbog čega su ove rane i zadane Sinu Čovječjemu. Jer nije htio biti kao drugi nego je uporno ustrajao u istini i dobru. Zato treba zahvaliti svima onima koji ne žele biti kao drugi. Koji ne žele živjeti Duh ovoga svijeta, svima onima koji se ne daju potkupiti, svima onima koji su sačuvali vjeru u svojim obiteljima i u čitavom narodu.“

Zašto nekome smeta, u bilo kojem narodu, i u ovome našem, što ljudi žele biti kršćani? Što ljudi dolaze na Svetu Misu? Zašto ti to smeta? Meni ne smeta zato što si ti drugog uvjerenja

Zato treba danas moliti na poseban način našem kardinalu Stepincu, koji se nije dao otkupiti jer je znao što je istina: Dobit ću i rane, ali znam da je i Krist s ranama uskrsnuo. Rane zbog nepravde i iz ljubavi, da drugome ne naneseš rane – jedino to može spasiti svijet. Time su se takvi ljudi ugradili i ugrađuju se i danas. I samo po njima svijet može biti bolji i ljepši. Nikako po širiteljima žalosne vijesti i nikako po onima koji se bune protiv onih koji žele činiti dobro. Zašto nekome smeta, u bilo kojem narodu, i u ovome našem, što ljudi žele biti kršćani? Što ljudi dolaze na Svetu Misu? Zašto ti to smeta? Meni ne smeta zato što si ti drugog uvjerenja. Ne treba nikome smetati ako ljudi nastoje biti dobri i bolji.

Pa ima li išta na ovome svijetu što je ljepše od toga što znaš da je netko podmetnuo svoja leđa umjesto tebe?

Za tomu, kao i za mene i za tebe, to doticanje rana ima još dirljivije, potresnije, sasvim osobno doživljeno značenje… Dirnuti rane – ovo je nešto najljepše što postoji – koje je prijatelj podnio za tebe osobno, rane podnesene umjesto tebe, i kojima si ti spašen; tko bi bio kadar opisati ono što jedno pošteno srce ćuti u takvoj prigodi? Pa ‘ajmo u ovu horizontalu i bez vjere: Pa ima li išta na ovome svijetu što je ljepše od toga što znaš da je netko podmetnuo svoja leđa umjesto tebe? Ima li išta ljepše na ovome svijetu od toga kada znaš da ima netko tko za tebe krvari, a ti si trebao krvariti? Netko tko je primio rane koje si ti trebao primiti? Ima li išta ljepše na ovome svijetu od toga? Bog je upravo takav! Uvijek si razmišljam o tome… Zašto se Isus nije ukazao Ani, Kajfi, Pilatu i svima koji su ga razapeli?!

Cijelu propovijed možete poslušati u nastavku:

Book.hr