Foto: Pixabay

Muž i žena zajedno su šetali i prošli pokraj klupa u parku i gladnih golubova. Izgledali su kao i svaki drugi istočnjački sredovječni par srednje klase u muslimanskoj zemlji te nisu privlačili pozornost.

Oni su molili dok su prolazili pokraj ljudi, tražeći od Gospodina da ih odvede do muškarca ili žene „mira“

Ali njihova je šetnja u parku imala svoju svrhu. Oni su molili dok su prolazili pokraj ljudi, tražeći od Gospodina da ih odvede do muškarca ili žene „mira“. Nadali su se započeti razgovore koji će s vremenom dovesti do obraćenja.

„Mi ne predstavljamo Isusa dok se On sam ne predstavi.“

Zanimljivo je da takvi razgovori obično nikada ne započinju govorom o Isusu. Jedan je misionar u iznimno zatvorenoj zemlji rekao: „Mi ne predstavljamo Isusa dok se On sam ne predstavi.“ Što je htio reći? Oni razgovaraju samo s onim ljudima do kojih ih Gospodin vodi; ako se Gospodin kreće nad tom osobom, Duh Sveti će iskoristiti duhovne razgovore da na kraju otkrije Isusa.
Mir je tražio mir. Nanovo rođeni par, intimno upoznat s Knezom mira, bio je na misiji pronalaženja ljudi koji nisu spašeni, a nad kojima je lebdio šalom poput oblaka koji je pokrivao lutajuću Izraelovu djecu.

Ovakvo svjedočenje provodi se u mnogim zemljama zatvorenima za evanđelje. To je Duhom vođena strategija osobne evangelizacije koja dovodi do osnivanja tisuća ilegalnih crkava

Usput, parovi koji se koriste ovakvim načinom evangeliziranja na opasnim mjestima provode sate u molitvi i postu. Oni su naučili kako čuti Božji glas i, što je jednako važno, naučili su odgovarati vjerom ispunjenim djelima.
Ne mogu podrobnije o ovome pisati zbog sigurnosti tih ljudi, ali ovakvo svjedočenje provodi se u mnogim zemljama zatvorenima za evanđelje. To je Duhom vođena strategija osobne evangelizacije koja dovodi do osnivanja tisuća ilegalnih crkava. Ona slijedi opomene i upute koje je Isus dao svojim učenicima kada ih je prvi put same poslao.

„I u koji god grad ili selo uđete, ispitajte tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete odande. A kada ulazite u koju kuću, pozdravite je. Bude li kuća dostojna, neka vaš mir dođe na nju; ne bude li dostojna, neka se vaš mir k vama vrati. Ako vas tkogod ne primi i ne posluša vaše riječi, izlazeći iz te kuće ili iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu.“ (Mt 10,11-14)

Skriveni u svijetu, ali ne i Kraljevstvu Božjem, sluge poput ovoga para riskiraju sve da bi tražili izgubljene. Dolazeći u miru, oni traže gdje ili, bolje rečeno, na kome počiva šalom. Ako njihove riječi nisu prihvaćene, odlaze drugima. Ako su prihvaćene, njihov će mir doći na osobu koja ih sluša.
Osobna bi evangelizacija uvijek trebala biti takva, bez obzira na okolnosti – Duhom vođeni, božanski susret.

Ne moramo biti proganjani da bismo svjedočili kao prvi Isusovi sljedbenici. Jednostavno trebamo djelovati u dubljem razumijevanju šaloma. Ponavljam, mir nije pasivan, on je aktivan. Uistinu, to je plod Duha koji se svakodnevno treba živjeti, pa ipak on nadilazi svako ljudsko razumijevanje. Poput žene koja je plakala do Isusovih nogu i otirala ih svojom kosom, Gospodin je poslao sve nas da „idemo u miru“. To je poziv današnjoj crkvi koji, nažalost, izgleda da je pogrešno shvaćen ili jednostavno zanemaren.
Možete li zamisliti Crkvu koja uzbuđeno izlazi iz klupa, revna donositi šalom u svoje susjedstvo?
Na koncu, Crkva ima poziv iskusiti „mir na zemlji i dobru volju prema ljudima“. Kako kaže jedan pisac:
„Primarna je odgovornost crkve u gradu tražiti pomirenje i šalom njegovih stanovnika.“

Iz knjige „Duh Gospodinov je na nama“ dr. Leslieja Keegela i Roberta Hunta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.