Foto: Pixabay

Bog ne svraća pozornost na iznimne ljude, nego na one koji sve beziznimno podređuju njemu. Mirjam je oduvijek bila takva – nije privlačila ničiju pozornost, nego je sve što je primila predavala Bogu. Vidimo je u Hramu s jedinim, malenim Sinčićem, kojeg je posve predala Ocu Nebeskom. Skromna bijaše ta svečanost i siromašna žrtva.

U njezinim rukama bilo je ono što bijaše najmanje, a postalo je najveća radost za Boga

Trideset tri dana po djetetovu rođenju nije mogla ući u Hram, jer je to bilo razdoblje pročišćenja koje je propisao Zakon. Ušla je u golemo zdanje Hrama, donoseći svoje najmanje blago. U njezinim rukama bilo je ono što bijaše najmanje, a postalo je najveća radost za Boga. Maleno Djetešce na njezinim rukama niti je znalo govoriti niti je bilo toliko odraslo da bi moglo vlastitim snagama ući u Hram.

Zato čak i najskromniji čin, najtiše izgovorenu riječ, lošu pomisao, nesretan usud, bezizlaznu situaciju, životnu pogrešku, pa čak i mrlju na savjesti, donosimo njoj, a ona sve to popravlja i pročišćuje, i što je najvažnije – predaje Bogu

Ne znamo ništa reći Bogu, a naša nesposobnost da mu se približimo, unatoč tomu što smo odrasli, podsjeća na neumješnost dojenčeta. Donijevši ga u Hram, naučila je prinositi Bogu sve što je osvojilo njezino srce. Prinosi i pročišćuje svakoga od nas, samo ako joj se povjerimo. Zato čak i najskromniji čin, najtiše izgovorenu riječ, lošu pomisao, nesretan usud, bezizlaznu situaciju, životnu pogrešku, pa čak i mrlju na savjesti, donosimo njoj, a ona sve to popravlja i pročišćuje, i što je najvažnije – predaje Bogu. Nikad nije ništa odbila učiniti za Boga, zato također Bog prihvaća sve što dolazi od nje. Predajemo joj se u potpunosti, ne bi li završili na nebu.

Iz knjige „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.