Duhovnost

PONIZNOST

Primit ćeš više milosti nego što očekuješ, kad mu u ispovijedi priznaš sve ono što vidiš u svojoj savjesti Bez pomoći Duha Svetoga, koji tješi i daje hrabrost, nitko ne može iskreno kleknuti u ispovjedaonici

Foto: Pixabay


 

Za što budeš molio, bit će ti dano, samo ako zamoliš za to iskrenim i hrabrim srcem, ako pred Bogom ne sakriješ nijednu životnu tajnu, kao ni one neispunjene tajne svoje savjesti.

Ispovijed je ispit poniznosti i Bog upravo poniznima daje svoju milost, a protivi se oholima

Dobit ćeš i više nego je moguće za sve ono što mu priznaš. Primit ćeš više milosti nego očekuješ kad mu u sakramentu ispovijedi priznaš sve ono što vidiš u svojoj savjesti. Ispovijed je ispit poniznosti i Bog upravo poniznima daje svoju milost, a protivi se oholima. Bez pomoći Duha Svetoga, koji tješi i daje hrabrost, nitko ne može iskreno kleknuti u ispovjedaonici. Ta poniznost zamrznuta nepravdom daje nam snagu da se potpuno predamo Bogu, bezuvjetno i bez ikakve sumnje.

Treba započeti od najsiromašnije pojave, od ploda u Marijinoj utrobi

Kada ustajem rano i klečeći pred kipom Isusove Majke govorim joj: „Neka bude sve onako kako ti želiš, neka mi bude onako kao što bijaše Božjoj Riječi u tvojoj utrobi, Mirjam“, činim ono isto što je činio Sin Božji – predajem se u njezine ruke, jer se i on prvo predao njoj. Na taj se način počinje nasljedovati Krista. Treba započeti od najsiromašnije pojave, od ploda u Marijinoj utrobi, kao što je to često ponavljao Jacquier. Ona je ona koja ima Božji plan za moj život. U njoj je jedino moguće biti malen, malen poput zigote, manjim od zrna, malen poput fetusa. To je umanjivanje do takva siromaštva koje čovjek sam po sebi ne može dosegnuti, nego me samo Bog u njoj može suobličiti svojemu Sinu u toj razgolićenosti začeća, u toj potpunoj golotinji čovjeka.

Poniznost znači vidjeti da smo siromasi, jer Gospodin usliša siromaha, kao što piše u Psalmu 34. Gospodin usliša razgoljena Jonu kad je zapomagao iz utrobe velike ribe, a ne iz kabine u lađi.

Dijete u majčinoj utrobi potpuno je razgoljeno, sakriveno pred svijetom u mraku i tišini, ovisno o majci, bez ikakve haljine i maske, to dijete ne posjeduje ništa. Potpuno je siromašno i ovisno o svojoj majci u apsolutno svemu. Poniznost znači vidjeti da smo siromasi, jer Gospodin usliša siromaha, kao što piše u Psalmu 34. Gospodin usliša razgoljena Jonu kad je zapomagao iz utrobe velike ribe, a ne iz kabine u lađi.

Oganj Duha Svetoga izbacuje iz naše duše čak i one najmanje, nevidljive dijelove oholosti, taloge požude i margine pohlepnosti

Predajući se Mariji i njezinu Srcu, postupno ćemo biti očišćavani sve do statusa malena djeteta sakrivena u utrobi majke. Sve započinje od sjemena, zrna, fetusa, siromaštva, ništavnosti. To je takvo pročišćavanje koje može biti uspoređeno s destiliranjem vode od svih mikroelemenata, i to pomoću „duhovnog vrenja“. Oganj Duha Svetoga izbacuje iz naše duše čak i one najmanje, nevidljive dijelove oholosti, taloge požude i margine pohlepnosti.

To čišćenje ne dotiče se samo grijeha već i svakog uvjerenja o sebi, i to takva uvjerenja koje me tjera da se uznosim nad drugima, ili koje mi govori da sam samodovoljan. Isus je poradi mene postao grijehom i bijaše obješen na drvetu kao proklet čovjek. Zbog čega onda ja ne bih trebao postati fetus u Marijinoj utrobi? Ako želim biti uz njega od početka sve do kraja, onda je logično da bih htio postati njegov blizanac i samim time imati mjesto kraj njega u Marijinoj utrobi! Što sam manji, to sam bliži Sinu Božjemu, koji je u svojem malenom tijelu sakriven u Marijinoj utrobi.

Nekada, kada primam svetu pričest na oltaru, koja je lomljiva i čvrsta, nisam siguran primam li samo ja njega ili i on prima mene u tom trenutku. Riječ Božja postala je tijelom u Marijinoj utrobi, a ja riječima molitve predanja Mariji postajem u njezinu tijelu sličan Isusu

Bog je postao malen da se ja, koji sam malen, ne bih bojao biti u zajedništvu s njime. Nekada, kada primam svetu pričest na oltaru, koja je lomljiva i čvrsta, nisam siguran primam li samo ja njega ili i on prima mene u tom trenutku. Riječ Božja postala je tijelom u Marijinoj utrobi, a ja riječima molitve predanja Mariji postajem u njezinu tijelu sličan Isusu. Vječna Riječ postala je maleno dijete. Izgleda da je i sveti Franjo Asiški često spominjao tu sliku poniznosti Sina Božjega poradi nas – Riječ je postala sužena, skraćena i malena.

Bog se tako jako ograničio, zatvorio se u utrobi Žene kao u ćeliji, zatvorio se u tijelu, nakon što se rodio, dopustio je da ga isprepletu tisućama pogleda, nije se dao zavezati samo svojim mučiteljima nego i osjećajima grešnih ljudi, koji ga nisu znali ljubiti, ali su ga znali izdati; dopustio je da bude ponižen optužbama, dopustio je da bude uhićen, zatvoren, pokopan u grobu isklesanu u kamenu – i izišao je kao što i obeća, dajući dokaz za to prolazeći i kroz zatvorena vrata, jer ga otada više ništa nije ograničavalo. Pokazao je taj očaravajući nastup da bi dao tu sposobnost svima onima koji će željeti biti u zajedništvu s njime. Koliko milijuna riječi treba izreći samomu sebi na klanjanju da bismo pojmili to sažimanje Boga u Presvetome Oltarskom Sakramentu. „Sažeo se“ u Utjelovljenoj Riječi da bi započeo u sebi „pokazivati“ za mene život vječni, i to sve do kraja vremena.

Na općoj audijenciji 16. siječnja 2013. godine papa Benedikt XVI. podsjetio nas je na zaboravljeni opis Utjelovljenog Sina Božjega: „U patrističkoj i srednjovjekovnoj tradiciji koristi se poseban naziv za izražavanje te stvarnosti: govori se da je Isus Verbum abbreviatum (usp. Rim 9, 28; u povezanosti s Iz 10, 23), kratka, skraćena i bitna Riječ Očeva, koja nam je rekla sve o njemu.“

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh