Foto: Shutterstock

(Lk 11,37-41)

Naravno, važno se je pridržavati pravila bontona kako svojim ponašanjem – bilo u govoru, bilo u postupcima – da ne bismo smetali onima koji su pokraj nas. Ali želim vas podsjetiti da prije pravila bontona, koja se više ne uče ni u obitelji niti u školi, vrijede pravila ljubavi. Napast u koju može pasti onaj koji se strogo pridržava jest upravo da se pred drugima doima kao pristojna osoba. Danas, nažalost, imamo naraštaj kojega ne zanimaju ni pravila bontona niti ona koja se odnose na ljubav. Izgleda da ovaj naraštaj govori: „Želim postupati i govoriti kako mi diktira nagon.“

Pristojnost je licemjerje. Tko prakticira pristojnost, taj je kao žena ili muškarac koji nosi elegantno odijelo na prljavom tijelu

Kad sam bio u sjemeništu, više su me, nažalost, učili pravilima bontona, nego li ljubavi. Nas mladiće, koji smo dolazili iz seljačke kulture, nadređeni nisu puno cijenili. Ovo se, naravno, događalo samo na početku puta zvanja. Upoznao sam svećenika, sina seljaka, koji je savršeno provodio pravila bontona, a privatno su iz njegovih usta izlazile uvredljive i tvrde riječi upućene subraći koji su bili manjkavi u vršenju nekih pravila bontona. Isusa su farizeji prekorili jer su njegovi učenici često zaboravljali oprati ruke prije nego bi sjeli za stol. Pranje ruku, posebno u ovo vrijeme, više je higijenska potreba, nego moralna i duhovna.

Liturgičar može prekoriti svećenika koji zaboravlja oprati ruke prije euharistijske molitve, ali njega može prekoriti Gospodin što koristi tvrd, uvredljiv, osvetoljubiv govor prema ljudima.

Pristojnost je licemjerje. Tko prakticira pristojnost, taj je kao žena ili muškarac koji nosi elegantno odijelo na prljavom tijelu. Tko ima uho da čuje, neka čuje. Amen. Aleluja.

Autor: O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva

Odabrao: fra Petar Ljubičić