Foto: Marijan Arhar/ privatna arhiva

Svu je energiju trošio na duše u nevolji, tako da je nekim župljanima ponekad nedostajala njegova pažnja i lijepa riječ. No je li istina da je zbog toga zapostavljao svoje župljane? Točno je da je češće bio odsutan zbog putovanja, ali uvijek je marljivo priskrbio zamjenu za svete mise. Običavao je za velike blagdane pozvati braću franjevce s Viča da dođu ispovjediti župljane. Lazarist Stanko Gerjolj, rodom iz črnovrške župe, nekoliko je puta dolazio služiti misu u Marijanovoj odsutnosti i nije imao osjećaj da se ne brine o župi. Očito se brinuo za nju koliko je mogao, duhovno i materijalno.

Župljanin Matej, otac obitelji, objasnio je: „Mogu reći da se skrbio o župi i nama, župljanima, najbolje što je mogao, koliko su mu vrijeme, zdravlje i financijske mogućnosti dopuštali.

Unatoč tome što je osobno živio skromno u staroj župnoj kući, pobrinuo se da se u domu Božjem – našoj župnoj crkvi sv. Lenarta i kapeli Uznesenja Blažene Djevice Marije – izvedu brojni važni restauratorski radovi. Obnovljeno je pročelje crkve, oslikana je cjelokupna unutrašnjost crkve, obnovljen je križni put, u crkvi je postavljena nova ispovjedaonica, obnovljen je kalež i izvedeni drugi restauratorski radovi.

…unatoč godinama i teškim uvjetima, jer je živio sam, a zime su nekad bile vrlo hladne. Imali smo dvije mise nedjeljom i jednu svakog radnog dana u tjednu. Sam je vodio vjeronauk i pripremu za sakramente. Prije svakog blagdana organizirao je ispovijed…

I sa stajališta duhovne skrbi marljivo je radio za nas, unatoč godinama i teškim uvjetima, jer je živio sam, a zime su nekad bile vrlo hladne. Imali smo dvije mise nedjeljom i jednu svakog radnog dana u tjednu. Sam je vodio vjeronauk i pripremu za sakramente. Prije svakog blagdana organizirao je ispovijed… Nikad nije tražio pomoć i nikad se nije ‘žalio’, već je teret preuzeo na sebe. Ali ako mu je netko pomogao, bio je vrlo zahvalan.“

Sreća da je bio u tako zabačenoj župi kao što je Črni Vrh. Ljudi su sa svih strana hrlili k njemu, dolazili su u tako velikom broju da bi ga doslovno rastrgali

Marijanova je župa bila vrlo mala – osobito po broju župljana – što je susjedni župnik protumačio riječima: „Sreća da je bio u tako zabačenoj župi kao što je Črni Vrh. Ljudi su sa svih strana hrlili k njemu, dolazili su u tako velikom broju da bi ga doslovno rastrgali. Zato mi se činilo dobro što su ga ipak malo morali tražiti. Zaista, čovjek ponekad po odgovor mora ići na kraj svijeta. Ali putovanje je već bilo iscjeljujuće jer je natjeralo čovjeka da razmisli kamo ide, što traži…“

Iz knjige „Pozovi me“, o životu svećenika i egzorcista pok. Marijana Arhara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Kupiti ju možeš ovdje.