Duhovnost

NOVA OPORUKA

Priča o poslušnoj sluškinji koja će nas podsjetiti na naše nasljeđe zapisano u Bibliji Jednog dana gospodin umre. Nakon smrti država je preuzela vlasništvo nad dvorcem i imanjem, a jadna sluškinja morala se odseliti u neko sirotište. U svoj svojoj bijedi često se pitala kako to da joj njezin gospodar nije dao bar nešto novaca da može normalno živjeti…

Priča o poslušnoj sluškinji koja će nas podsjetiti na naše nasljeđe zapisano u Bibliji

Foto: Shutterstock

 

Ispričat ću jednu staru poučnu priču o sluškinji. Prije mnogo godina živio je u prekrasnom dvorcu bogati gospodin. Nije imao djece, pa ga je u starosti njegovala sluškinja, koja također nije imala nikoga od rodbine. Bio je to skladan život pun razumijevanja i radosti za sluškinju, jer vlasnik dvorca bijaše stvarno dobar čovjek. Jednog dana gospodin umre. Nakon smrti država je preuzela vlasništvo nad dvorcem i imanjem, a jadna sluškinja morala se odseliti u neko sirotište. U svoj svojoj bijedi često se pitala kako to da joj njezin gospodar nije dao bar nešto novaca da može normalno živjeti, kad joj već nije ostavio jednu sobu u dvorcu. Bio je tako dobar, a nije joj ostavio ništa osim jednog komada papira ispisana njegovim rukopisom. Budući da nije znala čitati, uokvirila je taj komad papira u drveni okvir sa staklom i čuvala ga kao jedinu uspomenu na svog gospodara.

Sadržaj poruke

Nešto malo prije njezine smrti došla je k njoj susjeda koja je opazila da starica već dulje vrijeme ne izlazi iz svoje sobe. Vidjevši je u njezinoj žalosti, htjede je utješiti. Tada joj sluškinja ispriča svoj život. Shvativši da susjeda zna čitati, zamoli je da joj bar prije smrti pročita sadržaj uokvirena papira. Znate li što je na papiru pisalo? Bila je to pismena oporuka kojom joj gospodar dvorca ostavlja u posjed sve što je posjedovao. Dvadesetak godina živjela je u najvećoj bijedi, a bila je najbogatija u cijelom kraju. Razlog njezina siromaštva bio je taj što nije znala da papir koji je primila od gospodara nije bio samo uspomena nego i valjana oporuka po kojoj je mogla imati život u punini. Iako je sve pripadalo njoj, ništa od toga nije tražila, pa ništa nije ni dobila.

Možda smo i mi ti kojima je sve ostavljeno, a ništa od toga ne koristimo. Možda mislimo da je Novi testament ili Nova oporuka samo komad papira ili knjiga koja nas podsjeća na našeg Gospodina, i ništa više. Često sam svjedok da ljudi tek pred smrt uzimaju knjigu u kojoj je zapisano njihovo naslijeđe (Bibliju) i zamole Duha Svetoga da im “protumači”; tada gorko plaču, jer su “promašili”.

Ulomak iz knjige „Karizma vjere – vjera je…” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh