Svjedočanstva

IZ KNJIGE „MOŽE LI SE HOMOSEKSUALNOST 'IZLIJEČITI'”

Priča izliječenog homoseksualca Borio sam se godinama i godinama s time, a i ponovo se vratio tomu neko vrijeme. Bio je to dug put. Za mene je to poput alkoholizma; to je svakodnevna borba. Uvijek moram voditi duhovnu bitku

Svjedočanstvo homoseksualca

Foto: Pixabay

 

Veoma rano počeo sam tražiti muškarce i čeznuo za njihovim odobravanjem i priznanjem, jer mojeg oca nije nikada bilo

Bio sam tipičan homoseksualac, i to otkada pamtim. Moj je otac radio za CIA-u i često putovao, dok je majka bila doma s nama djecom. Tako da sam emocionalno, iako nam je otac pružao sve materijalno što nam je trebalo, osjećao patnju što oca nema doma. Veoma rano počeo sam tražiti muškarce i čeznuo za njihovim odobravanjem i priznanjem, jer mojeg oca nije nikada bilo. Vjerojatno u dobi od pet ili šest godina primijetio sam da me više privlače muškarci i dječaci nego žene i djevojčice. Tada još nisam znao što to znači i da trebam njihovo prihvaćanje, ali svakako sam tražio njihovu pozornost.

Onda mi se je približio jedan muškarac i sprijateljio se sa mnom te me povezao s drugim muškarcima. Tako je sve počelo

Nikad se nisam uklapao u školi. Iako sam čeznuo za blizinom svojih vršnjaka, nisam ju ostvario. Onda mi se je približio jedan muškarac i sprijateljio se sa mnom te me povezao s drugim muškarcima. Tako je sve počelo. Trebala mi je takva pozornost, koju nikada nisam primio od oca. Rano sam počeo sa seksualnim odnosima, negdje u devetoj godini. U dobi od petnaest godina počeo sam raditi u restoranu i tada sam duboko ušao u homoseksualni svijet i život. Jedan stariji muškarac postao je moj dobar prijatelj i polako me je zavodio, a ja sam mislio: „Vau, netko me uistinu voli.“

Svi ti muškarci žele jedni druge jer nikada prije nisu osjetili takvu ljubav. I onda te dvije disfunkcionalne osobe privlače jedna drugu te se, premda to nije potpuno ispunjavajuće, prepuste tomu

(…) Bio sam uvučen u homoseksualni život i to je trajalo desetak godina. Svi ti muškarci žele jedni druge jer nikada prije nisu osjetili takvu ljubav. I onda te dvije disfunkcionalne osobe privlače jedna drugu te se, premda to nije potpuno ispunjavajuće, prepuste tomu. Obojica osjećaju da nešto nije u redu, ali čini im se da je i to bolje nego ništa. (…)

Plakao sam svake noći prije spavanja, mučilo me je to. I zato sam pošao s njom u crkvu na duhovnu obnovu. Nakon prve večeri došao sam i druge te odlučio slijediti Isusa

Ironično je da je osoba kojom se je Bog poslužio bila žena mojega najboljeg prijatelja. Pozvala me je na duhovnu obnovu u crkvu te sam pristao. Odgojen sam kao metodist i u meni je već bilo posijano sjeme razlikovanja dobra i zla. To mi je pomoglo. Plakao sam svake noći prije spavanja, mučilo me je to. I zato sam pošao s njom u crkvu na duhovnu obnovu. Nakon prve večeri došao sam i druge te odlučio slijediti Isusa.

(…) Borio sam se godinama i godinama s time, a i ponovo se vratio tomu neko vrijeme. Bio je to dug put. Za mene je to poput alkoholizma; to je svakodnevna borba. Uvijek moram voditi duhovnu bitku.

Cijeli razgovor možete pročitati u knjizi „Može li se homoseksualnost ‘izliječiti’?” autora dr. Francisa MacNutta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi iskljčivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh