Duhovnost

BOGA TREBAMO U SLABOSTI

Pretjerano ste osjetljivi? Ova poznata svetica vas savršeno razumije 1. listopada slavimo spomendan svete Terezije iz Lisieuxa, svete Male Terezije. O njoj je mnogo toga poznato i o tome se piše, na društvenim se mrežama dijele njezini citati… No mnogo se rjeđe spominje da je ona kao djevojčica patila od teške psihoze tako da nije mogla podnijeti ničiju prisutnost, što je bila posljedica nekoliko bolnih rastanaka koje je doživjela u ranoj dobi. U knjizi patera Pelanowskog objašnjeno je zašto je Gospodin pripustio tako veliku nevolju u Svetičin život, kako ju je nadišla, i postigla svetost te joj se danas mnogi utječu za pomoć i zagovor

Pretjerano ste osjetljivi? Primjer ove poznate svetice bi Vam mogao itekako pomoći!

Nekima Bog daruje milosti, pripušta im različite nevolje, nekada čak vrlo ponižavajuće – mogli bismo reći »osakaćuje ih. Katkada ta naša potreba u slabosti za istinskom ljubavlju biva tako snažno ogoljena da nam se čini kao da nas je i sam Bog napustio. Sve u svemu, On nam na dva načina posvješćuje ono što ne želimo prihvatiti, a to je da Ga trebamo u slabosti:


Kada je imala oko deset godina bolovala je od teške psihoze – nema sumnje, bilo je riječ upravo o tome. Dok bi ležala, u sobi nije mogla podnijeti bilo čiju prisutnost…

  1. čini nas vrlo slabima i nemoćnima
  2. udaljava se od nas i čini da, poput djece koja su iz vida izgubila oca, trčimo za njim u mračnom hodniku sve brže i odlučnije. I ponovno Vanier:

»To je tajna. Takvo se nešto dogodilo sv. Tereziji iz Lisieuxa. Kada je imala oko deset godina bolovala je od teške psihoze – nema sumnje, bilo je riječ upravo o tome. Dok bi ležala, u sobi nije mogla podnijeti bilo čiju prisutnost, pa bi držala oči zatvorene. Kada bi svi otišli, onda bi se usudila otvoriti ih. Bojala se ljudi – osjećala je strašan strah koji je bio posljedica nekoliko bolnih rastanaka koje je doživjela još kao dijete: rastanak od dojilje, majčina smrt (imala je tada četiri godine), odlazak ljubljene sestre Pauline iz roditeljskog doma. Bila je ispunjena silnim strahom i nije bila u mogućnosti komunicirati s drugima. Izlaz je pronašla u svom svijetu. Tek je zagledavši se u kip Presvete Djevice, i vidjevši Njezin osmijeh, otkrila da je voljena!

Kao djevojčica nije bila u stanju izaći na kraj s trpljenjem pa joj je zbog pretjerane osjetljivosti prijetila duboka i trajna psihoza. Pred kraj života govorila je: ‘Vjerujem, jer želim vjerovati!’

Mnogo vremena kasnije, godinu i pol prije smrti, doživjela je još jedan gubitak. »Izgubila« je Boga – osjećala je kao da ju je napustio… Kao malena pobjegla je u vlastiti svijet, u psihozu. Sada, kao odrasla žena, ostala je postojana jer je bila ispunjena milošću… To nam daje zaključiti kako nam Božja prisutnost dopušta podnositi trpljenja. Dakle, kao djevojčica, Terezija iz Lisieuxa nije bila u stanju izaći na kraj s trpljenjem pa joj je zbog pretjerane osjetljivosti prijetila duboka i trajna psihoza. Pred kraj života govorila je: ‘Vjerujem, jer želim vjerovati!’ Kada čovjek upadne u dubinu mraka, vjera prestaje biti osjećaj i postaje ona nît koja spašava. Postojala je u toj ženi najdublja težnja – ljubav koja ju je hrabrila da vjeruje.«

Ulomak iz knjige Zvijer i prorok autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh