Foto: Shutterstock
Nezadovoljstvo, kao naš unutarnji stav, koji se odnosi na naše projekcije, a tiče se milosti za koje molimo, može napraviti svaki puta veliku štetu. Osobe koje su od Boga nešto tražile a nisu dobile ono za što su molile, okreću se od Boga jer imaju dojam da im nedostaje vjera koju su trebale imati, ili da ih Bog ne voli onako kako voli druge kojima život prolazi sretno i mirno. Ukoliko stvarno vjerujemo da je Bog sam „odgovoran“ za ishode naših molitava, možemo učiniti ono što je naša obveza a to znači i dalje moliti.
„Ne mora se dogoditi onako kako diktira naša mašta ali sigurno će biti onako kako Bog hoće i ono što Bog hoće je uvijek bolje od onoga što hoću ja“
Ostalo trebamo prepustiti Bogu! „Ne mora se dogoditi onako kako diktira naša mašta ali sigurno će biti onako kako Bog hoće i ono što Bog hoće je uvijek bolje od onoga što hoću ja.“ (Francis MacNutt) Kada bacaš zrno u zemlju, nelogično i glupo bi bilo svako jutro odgrnuti zemlju i provjeravati koliko je korijen narastao. Treći dan korijen bi uvenuo jer bi bio nezaštićen i potkopan. Nemojmo provjeravati Boga! Kada moliš Boga za neku milost, ne budi slomljen ako se u idućim danima uopće ništa se mijenja u tvome životu. Ljubav sigurno već leti u tvom smjeru kao komet s neba i vjeruj – točno zna adresu na koju treba stići. Sa svom sigurnošću „past će“ na tebe ali treba strpljivo čekati!
Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju” autora o. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
