Foto: Marin Miletić (Facebook)
Usnula si, voljena moja
Izmolili smo valjda stotinu krunica Božjeg milosrđa u ova dva dana. Mazimo ju. Pjevamo joj pjesme. Posebno je voljela slušati Amorose – Yeshua. Moj je ljubljeni od svih najljepši, pored tisuća, pored tisuća. Puštamo joj iznova i iznova. Marta, Lucija moja, brat moj pjevamo pored Danijele Božju pobjedu, Emanuel vraćamo se uvijek na Amorose i Yeshua. Plačemo i slavimo živoga Boga, Boga živih.
Sve je teže disala. Hropci u plućima. Plačemo svi, ali ne očajavamo. Mi smo kršćani. Vjerujemo u život vječni. U ruke sam joj stavio križ svetog Benedikta, Barbara Fujina ga poslala. U jednom trenutku kaže moj brat: pusti je brate, pusti ju Tati.
Poljubim ju u obraz, zagrlim ju i kažem: puštam te Onome koji te je stvorio i koji te je meni darovao. I druge sekunde Danijela kratko uzdahne i ispusti besmrtnu dušu našem nebeskom Ocu. Nevjerojatno.
Nevjerojatno.
Hvala Ti, Bože na mojoj Danijeli. Hvala Ti na životu moje žene, ljubavi moje, srcu srca moga. Hvala ti na majci djece moje. Hvala ti na svemu što smo proživjeli. Hvala Ti, Isuse što me učinila boljim čovjekom i kršćaninom.
Čekaj me, Voljena moja.
Čekaj me u stanovima nebeskog Jeruzalema.
Čekaj me tamo gdje ću i ja doći kada i mene Krist Kralj pozove s lica ove Zemlje.
Čuvat ću nam djecu. I ostat ćemo vjerni Kristu Spasitelju. Drugog puta nema.
Čekaj me, Voljena.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
