Svjedočanstva

OČEVA LJUBAV NIKADA NE BLIJEDI

PREDIVNO SVJEDOČANSTVO Ne mogu više ovako. Pomolit ću se, a Bog neka napravi što mu je milo Nakon što je svakodnevno sve dublje padala u grijeh, više se nije osjećala dostojnom niti moliti. Sve dublje je upadala u laž, a očaj je u njoj rastao. No, jednoga dana, odlučila je ipak zavapiti Bogu. Podigla je ruke, prekrižila se, i osjetila Očevu ljubav…

Foto: Shutterstock


 

Jedna od najbitnijih Isusovih rečenica glasi: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ (Lk 6, 36)

Da je Bog milosrdan vidimo i u ovom svjedočanstvu. Isus nam je omogućio da osjetimo dobro i zlo, da bismo mogli raspoznati milosrđe. Mi smo njegova djeca. Molimo ga za oproštenje, a On će se radovati jer smo spoznali. Radovat će nam se kao što se radovao otac svom izgubljenom sinu.

Svaki njezin ponovni pad u njoj je pojačavao glas koji joj je govorio da nije dostojna

Dugi niz godina mučila sam se s jednim grijehom koji je postao dio mene. Nikako ga se nisam mogla osloboditi. Silno sam željela slobodu, a bila sam sve jadnija i očajnija jer nisam vidjela izlaz. Najgora stvar nije bila to što sam griješila, već ono što nisam radila kada bih ponovno pala. Nakon što bih zgriješila, silno sam željela moliti, ali glas u nutrini bi mi govorio: „Kako li ćeš takva pred Boga?“, „Upravo si zgriješila i ti odmah želiš oprost?!“, „Molitva više nema učinka, zgriješila si i gotovo je“, „Bog ne prima takve kakva si ti, prljava si.“

Laž se toliko uvukla u mene da sam potpuno vjerovala u nju pa nisam molila, već bih se sakrila, poklopila se po ušima i tugovala

Te su me izjave vukle još dublje u očaj. Laž se toliko uvukla u mene da sam potpuno vjerovala u nju pa nisam molila, već bih se sakrila, poklopila se po ušima i tugovala. Tako je bilo sve dok nisam još jednom pala. Tog sam puta sama sebi rekla: „Ne mogu više ovako. Prljava sam i grešna, idem moliti, pa što bude…“

Sa strahom sam podigla ruku da napravim znak križa, a kad sam ga napravila, osjećala sam se kao da sam ušla u neku drugu dimenziju. Počela sam plakati i moliti…

Sa strahom sam podigla ruku da napravim znak križa, a kad sam ga napravila, osjećala sam se kao da sam ušla u neku drugu dimenziju. Počela sam plakati i moliti. Nisam najprije izvanredno ušla u Duh ili dugo razmatrala, samo sam počela moliti. Gospodin me čekao, raširenih ruku, kao dobri otac izgubljenog sina. Osjetila sam njegov zagrljaj i njegovu ljubav, koja me potpuno prožimala.

Najljepše je to što sam tu ljubav osjetila u najgoroj bijedi i prljavštini, a ne kada sam napravila nešto dobro i bila pobožna

Umjesto osude koju sam očekivala, osjećala sam neizmjernu ljubav i čula da mi govori: „Ovo si odavno trebala napraviti.“ Osjećaji ljubavi i milosrđa nisu me napuštali, a ja sam plakala od ljubavi. Nisam mogla vjerovati da me ne osuđuje, da mi ne predbacuje: „Kako si mogla to učiniti?“ Ljubio me i ja sam uranjala u njegovu ljubav.

Najljepše je to što sam tu ljubav osjetila u najgoroj bijedi i prljavštini, a ne kada sam napravila nešto dobro i bila pobožna. Zato je njegova ljubav iznad svake ljubavi. On me ljubi onakvu kakva jesam jer On nema granica, nije sebičan i nije zahtjevan. Ta nas ljubav potiče da budemo najbolji što trenutno možemo, poslušni i vjerni.

Puno sam puta čitala prispodobu o izgubljenom sinu, i mislila da je ta već izlizana, ali Očeva ljubav ne može biti izlizana i jednaka je kao u prispodobi

Puno sam puta čitala prispodobu o izgubljenom sinu, kojom se često oprimjeruje Milosrdni Otac, i mislila da je ta prispodoba već izlizana, ali Očeva ljubav ne može biti izlizana i jednaka je kao u prispodobi. Otac me oslobađa od grijeha jer samo On to može. Jači je od svake sile i znam da bez njega ne mogu ništa.

Ohrabri se i ti, ne boj se, ne postoji grijeh koji nam Bog svojom ljubavlju i milosrđem ne bi mogao oprostiti i od kojeg nas ne bi mogao osloboditi!

Posvjedočila: N. N. (Podaci poznati uredništvu)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh