Brak i odnosi

UZIMANJE KRIŽA U BRAKU

Predivna tradicija iz Hrvatske i BiH o kojoj pišu kršćanski svjetski mediji Dio obred vjenčanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini proširio se virtualnim prostorom i kršćanskim portalima kao predivan čin, znak Kristove prisutnosti u braku

Foto: Unsplash,  Jeremy Wong Weddings 

 

O ovome je pisao portal Aleteia i NC Register, a prenosi se i društvenim mrežama. Institut Cavanis iz Filipina također je objavio na svojoj Facebook stranici.

Portali navode kako je ovo možda jedan od razloga zašto je niska stopa razvoda u ovim dijelovima, a Široki Brijeg navode kao mjesto s 30 tisuća stanovnika gdje nije zabilježen niti jedan razvod. NC Register kaže: U Širokom Brijegu ljudi nisu shvatili brak kao doživotnu kaznu. Njihovo zajedništvo je plod čvrstog stava slobodne i potpune podložnosti Isusu Kristu, čiji Križ ujedinjuje na najdubljoj razini svaki aspekt njihovih života.

Uzimanje križa u braku

„Prema hrvatskoj tradiciji, kad se par vjenča, svećenik im ne govori da su pronašli savršenu osobu. Naprotiv! Umjesto toga, on im kaže: „Našli ste svoj križ. Križ je voljeti, nositi ga sa sobom, križ koji nije za baciti nego za blago.”

U Hercegovini Križ predstavlja najveću ljubav, a raspelo je blago kuće.

Kada mladenka i mladoženja uđu u crkvu na dan vjenčanja, sa sobom nose raspelo. Svećenik blagoslovi raspelo. Kada dođe vrijeme za razmjenu zavjeta, mlada stavlja desnu ruku na raspelo, a mladoženja svoju ruku na njezinu, tako da se obje ruke spoje na raspelo.
Svećenik prekriva ruke svojim ruhom dok razmjenjuju zavjete, prema obredu Crkve, da budu vjerni jedni drugima, u radosti i tuzi, u bolesti i zdravlju, dok ih smrt ne rastavi.

Oni koji svjedoče ceremoniji razumiju iz nje da ako jedan od njih napusti drugoga, on ili ona ostavlja Krista na Križu

Zatim, umjesto da se poljube, mlada i mladoženja ljube prvo raspelo. Oni koji svjedoče ceremoniji razumiju iz nje da ako jedan od njih napusti drugoga, on ili ona ostavlja Krista na Križu.
Nakon svečanosti mladenci nose raspelo u svoj dom i stavljaju ga na počasno mjesto. To će zauvijek biti referentno mjesto i mjesto obiteljske molitve. U teškim vremenima obitelj ne ide odvjetniku ili psihijatru, već zajedno klekne pred raspelom u potrazi za pomoći Isusa Krista. Pokleknu a možda čak i plaču i otvore svoja srca moleći Gospoda i jedni druge za oprost. Odlaze na spavanje sa mirom u srcu jer su dobili oprost od jedinog koji ima snagu da spasi.

Muž i žena učit će svoju djecu da ljube raspelo svaki dan i da ne idu spavati kao pogani, a da se prvo ne zahvali Isusu. Oni znaju da ih Isus drži u svom naručju i nemaju se čega bojati.”

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh