Brak i odnosi

ZLATKO KRZNARIĆ

Prijatelj je „stavio sve karte na stol“ i rekao mi: „Pred rastavom sam…“ „Moja je supruga na poslu upoznala muškarca u kojem je pronašla sve što joj je kod moje osobnosti nedostajalo...", rekao mu je prijatelj. Pomogao im je, molitvom, savjetom, i Bog je ovaj brak spasio...

Foto: Shutterstock


Sa suprugom sam došao u posjet kod prijatelja i tijekom tog druženja došla mi je spoznaja kako ta žena nije vjerna svome suprugu. Takva mi se spoznaja tada dogodila prvi put u životu. Bio sam zatečen i zaprepašten. Znam da u duhovnom svijetu postoji dar spoznanja, ali se nikada nisam molio na tu nakanu, samo sam svoj život sa svim slabostima i ograničenjima predao dragom Bogu i ponudio mu svoje skromne ljudske mogućnosti.

Tijekom tog druženja došla mi je spoznaja kako ta žena nije vjerna svome suprugu

Prvi put sam se susreo s tako velikim raskorakom između onoga što vidim fizičkim očima i ovoga što osjećam negdje u svojim dubinama. Naime, radilo se o bračnom paru koji je živio u svojoj kući s predivnom djecom. Gledajući njih očima zdravog razuma, nikada mi takva misao ne bi pala na pamet.

Ta mi je spoznaja bila toliko neugodna, mrska i neshvatljiva da na kraju nisam učinio apsolutno ništa

Odmah nakon tog susreta, već na putu kući, rekao sam supruzi što sam doživio i spoznao u duhu, budući da ona ima neobično širok raspon tolerancije i razumijevanja za razna duhovna iskustva koja mi se događaju u životu. Očekivao sam od nje neki utješan i mudar komentar. Međutim, u ovom slučaju svojim mi je zbunjujućim pogledom jasno dala do znanja: „Dragi moj, ovo je i meni previše.“ Tako sam si to iskustvo nastojao protumačiti kao neku grešku, ili napast, a ne kao poziv na djelovanje.

Dakle, spoznaju sam primio u duhu i, pošto mi je bila potpuno nelogična, protumačio sam je svojim razumom. Osim te šok spoznaje u više sam navrata tijekom sljedećih mjeseci dobio poticaj da odem kod njih na razgovor. Pitao sam se kako uopće doći do te žene ili muža i započeti govoriti o bilo čemu na tu temu. Ta mi je spoznaja bila toliko neugodna, mrska i neshvatljiva da na kraju nisam učinio apsolutno ništa.

Samo šest mjeseci kasnije kad smo se ponovno sreli, ostao sam zapanjen nad onim što sam vidio. Žena je s djecom već bila s drugim čovjekom, dok je suprug bio sam kod kuće, a brak je bio sasvim razoren jer…

Tako je u meni pobijedio strah, ljudski obzir i nevjera, odnosno želja da ljudima ugodim umjesto da im pomognem. Međutim, samo šest mjeseci kasnije kad smo se ponovno sreli, ostao sam zapanjen nad onim što sam vidio. Ne znajući ništa o onome što se u međuvremenu događalo s njima, u jednom mi je trenu sve postalo kristalno jasno. Žena je s djecom već bila s drugim čovjekom, dok je suprug bio sam kod kuće, a brak je bio sasvim razoren jer je kod njih potpuno nestalo komunikacije.

Ne znam kako bih opisao taj snažan „tsunami“ emocija koji se tada odvijao u mome srcu i duši. Izvana sam izgledao pristojno i normalno, a u sebi sam stenjao, plakao i vikao nad samim sobom. Svjestan kako ne mogu vratiti vrijeme i popraviti štetu, snažno su me prožimale emotivne misli – da sam barem išao razgovarati. Sve da bi se unatoč razgovoru sa mnom na kraju ti ljudi ipak i rastavili, ja bih imao svoj mir jer sam pokušao i uložio svoj dio truda za njihovo dobro, a oni su u svojoj slobodi ipak ti koji na kraju sami odlučuju.

Nakon tog za mene bolnog duhovnog iskustva duboko sam se kajao i molio dragog Boga da mi oprosti što sam zakazao, bio mlak i nevjeran, ali i da mi povjeri drugu priliku

Nakon tog za mene bolnog duhovnog iskustva duboko sam se kajao i molio dragog Boga da mi oprosti što sam zakazao, bio mlak i nevjeran, ali i da mi povjeri drugu priliku. U potpunosti sam shvatio važnost karizme dara spoznanja, njezinu odgovornost i težinu. Predamo li iskreno svoj život Bogu, on doista računa na nas, bez obzira na to što smo slabi, što posrćemo i padamo. Smatram da je moja ljudska mudrost i snaga vrlo krhka, a vjera još uvijek toliko slaba da bi me taj dar, kad bih ga imao stalno i za sve ljude, mogao slomiti. Bogu hvala što mi ga je povjerio samo u vrlo, vrlo rijetkim prilikama kad je to doista nekome drugome od velike koristi. Upravo ove rečenice povlače pitanje: „Tko sam to ja da se usuđujem nešto ovakvo reći i objaviti?“ Svaki primjer je istinit i stvaran. Ima svoje vrijeme, mjesto i ljude koji su se našli na našem životnom putu. Osnovni poticaj koji me zapravo pokreće da pišem jest donijeti svjetlo u tamu naših običnih ljudskih slabosti. Stoga bih volio da su ovi primjeri doista poticaj na vjeru i nadu u našim srcima, životu i djelima.

Trebao sam istovariti robu koju sam imao natovarenu i uskoro krenuti na put. Međutim, nekih 15 minuta nakon tog dugo očekivanog i radosnog poziva nazvao me jedan drugi prijatelj i zamolio da baš taj dan u petak dođem kod njega jer ima probleme u braku

Nepuna dva mjeseca nakon toga dogodio mi se novi izazov u koji sam ovog puta ušao s punim angažmanom, duboko svjestan težine i odgovornosti koja je preda mnom, a zahvalan Bogu što je taj izazov imao kraj s drukčijim raspletom. Ovako bih započeo. Jedan naš poslovni partner tri mi je godine dugovao šleper trupaca i, nakon nebrojenih bezuspješnih pokušaja, konačno me nazvao da je sve spremio i da je napravio dokumentaciju za robu na taj dan kako bismo riješili dug. Zaista sam odahnuo i s velikom radošću odmah potvrdio da dolazim.

Trebao sam istovariti robu koju sam imao natovarenu i uskoro krenuti na put. Međutim, nekih 15 minuta nakon tog dugo očekivanog i radosnog poziva nazvao me jedan drugi prijatelj i zamolio da baš taj dan u petak dođem kod njega jer ima probleme u braku. Pritom je nadodao kako nema nikog drugog na svijetu kome bi se u ovoj situaciji mogao povjeriti i da me moli kao nikad u životu da ga ne odbijem. Pokušao sam mu objasniti da baš taj dan moram riješiti nešto vrlo važno, misleći na onaj dug, ali da ću ipak razmisliti i javiti mu se.

Nekoliko trenutaka kasnije nazvao sam onog dužnika i javio mu da neću doći jer mi je iskrsnulo nešto važnije. On me s čuđenjem i nedoumicom saslušao, a ja sam odmah taj posao s petka prebacio na ponedjeljak i na kraju ga, Bogu hvala, pozitivno riješio

Završim razgovor s njim i kažem: „Bože moj, zašto si baš danas tako snažan izazov stavio pred mene? Što da radim? Nije malo novaca u pitanju, želim biti odgovoran prema Tebi, obitelji i poslu, ali ipak spreman sam sve učiniti, ako mi podariš misao ili spoznaju da je zaista taj razgovor baš sada tako presudan, važan i neodgodiv. Pomozi mi, molim te, da shvatim što je važnije.“ Tada mi ubrzo dođe ova spoznaja: „novac je samo mamac da ti zaslijepi pogled i njegova je vrijednost poput smeća, a kod ovih ljudi je u pitanju neprocjenjivo blago – njihov život, sadašnji i vječni.“ U trenu mi je sve bilo potpuno jasno. To je moja nova prilika.

Nekoliko trenutaka kasnije nazvao sam onog dužnika i javio mu da neću doći jer mi je iskrsnulo nešto važnije. On me s čuđenjem i nedoumicom saslušao, a ja sam odmah taj posao s petka prebacio na ponedjeljak i na kraju ga, Bogu hvala, pozitivno riješio. Zatim sam nazvao prijatelja s problemima u braku i obećao mu da ću sa suprugom kasnije doći do njih.

„Naš je brak pred rastavom. Moja je supruga na poslu upoznala muškarca u kojem je pronašla sve ono što joj je kod moje osobnosti nedostajalo. Zaljubili su se, sretni su zajedno i taj čovjek misli da bih se ja njima trebao maknuti…“

Želio bih reći kako sam kod tih ljudi imao strahovito veliku želju da im pomognem i u ovom slučaju apsolutno nikakvu posebnu spoznaju o kakvom se problemu kod njih radi. Dragi Bog zna koliko sam plašljiv pa sam ovaj put imao minimalnu količinu informacija da ne bih opet pobjegao prije borbe. Stoga se odmah na početku razgovora suprug zahvalio za dolazak, „stavio sve karte na stol“ i rekao sljedeće.

„Naš je brak pred rastavom. Moja je supruga na poslu upoznala muškarca u kojem je pronašla sve ono što joj je kod moje osobnosti nedostajalo. Zaljubili su se, sretni su zajedno i taj čovjek misli da bih se ja njima trebao maknuti. Radi se o razaranju dva braka jer je i on oženjen te ima djecu kao i mi. Oba smo para vjenčani u crkvi. Evo, sada znate svu težinu našeg života i zašto se to nikom drugom ne bismo usudili povjeriti. U ova tri dana htio sam još jednom pokušati spasiti naš brak i sve oprostiti svojoj supruzi jer još uvijek smatram kako to zaslužujem nakon tolikih godina zajedničkog života. Želim se boriti za naš brak i pokušati ga spasiti.“

Teško mi je i opisati tu ogromnu količinu iskrenosti i emocija koje su u tim trenucima bile između nas. Razgovarali smo otprilike dva puna sata, plakali zajedno, a sve bez ijedne riječi osude prema njegovoj supruzi. Nekako sam duboko vjerovao u sebi kako ta situacija nije njezino konačno i pravo lice, već da unatoč tome ona opet može biti vjerna žena svome mužu i najbolja majka svojoj djeci. Nastojao sam je razumjeti, a ne napadati i kriviti.

Teško mi je i opisati tu ogromnu količinu iskrenosti i emocija koje su u tim trenucima bile između nas. Razgovarali smo otprilike dva puna sata, plakali zajedno, a sve bez ijedne riječi osude prema njegovoj supruzi

Tada sam prekinuo razgovor i otišao ih prikazati na večernjoj sv. misi, njihov brak, ljubav i zajedništvo. Tamo mi je došla spoznaja da se vratim i ispričam im još dva događaja, jedan posebno bolan i težak za mene o kojem nikad nikome nisam pričao, ali koji je ta žena upravo u toj situaciji i trebala čuti, što mi je kasnije i sama potvrdila. To ih je potaknulo na razgovor i nakon toga su izašli na večernji izlazak. Sutradan smo ih opet sreli u gradu i tada sam im rekao kako, nažalost, mnogi ljudi nisu svjesni kako u nama i između nas postoji snažna duhovna borba.

„Dragi Bog uživa u vašem bračnom skladu, ali onaj iz suprotnoga tima, koji se u Bibliji spominje kao lažac i varalica ljudi od postanka svijeta, napada vaše misli i emocije savršenom ratnom mašinerijom upravo tamo gdje je najslabija točka vaše osobnosti, a vi za svoju obranu trenutno imate samo pištolje na vodu. Kako biste sačuvali bračno dostojanstvo…”

„Dragi Bog uživa u vašem bračnom skladu, ali onaj iz suprotnoga tima, koji se u Bibliji spominje kao lažac i varalica ljudi od postanka svijeta, napada vaše misli i emocije savršenom ratnom mašinerijom upravo tamo gdje je najslabija točka vaše osobnosti, a vi za svoju obranu trenutno imate samo pištolje na vodu. Kako biste sačuvali bračno dostojanstvo muža i žene, trebali biste u svojoj situaciji otići na ispovijed i sv. misu da se naoružate kvalitetnijim oružjem i doista pobijedite ovu životnu borbu.“ Neopisivo sam bio oduševljen i sretan što su oni poslušali savjet, zaista potražili svećenika i krenuli nanovo u zajedništvu s dragim Bogom. Sačuvali su tako svoj brak na najbolji mogući način i sada se, kako su nam rekli, još jače, iskrenije i više vole nego ikad prije. To je snaga Crkve, prijateljstva i iskrene molitve.

Neizmjerno sam sretan zbog tih ljudi koji su me snažno obogatili velikom radošću koju sam imao prilike doživjeti u njihovom novom bračnom zajedništvu

U tome vidim kako je Bog doista kadar sve izvesti na dobro onima koji mu se raskajana i iskrena srca obrate. Neizmjerno sam sretan zbog tih ljudi koji su me snažno obogatili velikom radošću koju sam imao prilike doživjeti u njihovom novom bračnom zajedništvu. Po meni, upravo tu vidim bogatstvo prijateljstva i prave bliskosti, ne samo kad čovjeku pružiš ruku, već u mjeri kojom mu uspiješ dotaknuti srce.

Ova se pošast otuđenosti i zahlađenja odnosa u braku nakon jedne, deset, 20 ili više godina zajedništva danas toliko često događa da bih svakako spomenuo još jedan primjer sa željom da doista probudim nadu tamo gdje nedostaje. Glavno i presudno pitanje jest gdje i na kakvim je mjestima tko traži? Stoga sam odlučio opisati još jedan primjer iz „bračnih voda“…

Iz knjige Zlatka Krznarića, “Ti si svjedok”

Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh