Svjedočanstva

ISUS ŽELI DA ČINIMO ONO ŠTO JE ON SAM VOLIO ČINITI

Pravo čudo: njezina su se pluća raspadala, a Gospodin ih je potpuno obnovio Jedne su me večeri u deset sati navečer pozvali da se dođem pomoliti za djevojku koja je umirala od bolesti pluća te joj ni liječnici više nisu mogli pomoći. Kada sam vidio u kakvu je stanju, znao sam da je nemoguće da preživi bez Božje intervencije.

Pravo čudo: njezina su se pluća raspadala, a Gospodin ih je potpuno obnovio

Foto: Shutterstock


 

Još dok sam radio kao vodoinstalater uživao sam moliti za bolesnike. Hitno bi me pozvali i odmah bih onako prljavih ruku otišao bolesnicima kako bih im navijestio Riječ, a moje je srce pritom sjalo od ljubavi. O, da, kada molite za bolesne, vaše srce mora biti potpuno u tome. Božanskim suosjećanjem morate doći do same srži tumora za koji molite i tada ćete vidjeti darove Duha na djelu.

Bog ne može ništa učiniti u ozračju ljudskog sažalijevanja i nevjere

Jedne su me večeri u deset sati navečer pozvali da se dođem pomoliti za djevojku koja je umirala od bolesti pluća te joj ni liječnici više nisu mogli pomoći. Kada sam vidio u kakvu je stanju, znao sam da je nemoguće da preživi bez Božje intervencije. Rekoh njezinoj majci: „Majko, vi ćete morati otići naspavati se.“ Ona reče: „Oh, pa nisam odjenula spavaćicu već tri tjedna.“ Rekoh njezinim kćerima: „Morate ići naspavati se.“ Međutim, one nisu htjele otići. Sin je također odbio otići na počinak. Tada sam uzeo svoj kaput i rekao: „Onda vas pozdravljam i odlazim.“ Oni će: „O, ne, ne napuštajte nas.“ Rekoh: „Ja ovdje ništa ne mogu učiniti.“ Oni rekoše: „Molim vas, ostanite, a mi ćemo svi otići spavati.“ Znao sam da Bog neće moći ništa učiniti u ozračju običnoga ljudskog sažalijevanja i nevjere.

Svi otiđoše na počinak, a ja ostadoh u molitvi na koljenima pokraj postelje u kojoj je bolesnica ležala licem u lice sa smrću i đavlom. No Bog može promijeniti najtežu situaciju i pokazati svoju svemoć.

Đavao reče: „Sad si gotov. Došao si iz Bradforda moliti za nju, a djevojka ti je umrla na rukama.“ Rekoh: „To je nemoguće. Bog me nije ovamo doveo nizašto

Zatim je nastupila borba. Nebesa su se činila kao da su od mjedi. Molio sam od jedanaest sati do tri i trideset ujutro. Vidio sam da patničino lice svjetluca, a onda je izdahnula. Đavao reče: „Sad si gotov. Došao si iz Bradforda moliti za nju, a djevojka ti je umrla na rukama.“ Rekoh: „To je nemoguće. Bog me nije ovamo doveo nizašto. Nešto se mora dogoditi.“ Sjetio sam se odlomka koji govori „kako valja svagda moliti i nikada ne sustati.“ (Lk 18,1) Nastupila je smrt, ali sam znao da je moj svemogući Bog isti Onaj koji je razdijelio Crveno more. Pogledao sam prema prozoru i u tom se trenutku ondje pojavilo Isusovo lice. Kada je pogledao djevojku koja je upravo umrla, u njezino se lice počela vraćati boja. Okrenula se na drugu stranu i zaspala. Slavio sam Gospodina. Djevojka se ujutro rano probudila, odjenula haljinu i sjela za klavir. Počela je svirati i pjevati predivnu pjesmu. Njezina majka, sestre i brat dođoše je poslušati. Gospodin se proslavio i učinio čudo.

Pravo čudo

Gospodin nas poziva na ovaj put. Zahvaljujem Bogu na teškim slučajevima. Gospodin nas poziva da se u srcu sjedinimo s Njime. On želi da Njegova zaručnica s Njime bude jedno srce i jedan Duh te da čini ono što je On sam volio činiti. U slučaju ove djevojke dogodilo se pravo čudo. Njezina su se pluća raspadala, a Gospodin ih je potpuno obnovio.

Iz knjige „Vjera koja raste”autora Smitha Wiggleswortha. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh