Foto: Shutterstock

Premda su vjenčani prsteni dio ceremonije vjenčanja od davnina, kršćanska simbolika daje običnu zlatnu ili srebrnu kolutu dublje značenje.

Zašto se vjenčani prsteni stavljaju na prstenjak lijeve ruke?

Tradicija je to koju baštinimo od Židova i od Rimljana, kao i od još nekih poganskih naroda, prema kojoj mladoženja stavlja prsten na mali prst buduće supruge, ali je to imalo drugačije značenje. To je bio zalog vjernosti, kad bi mladoženja dao mladenki repliku svojeg prstena ili pečatnjaka koji je nosio na palcu, kojim bi pečatio povjerljiva pisma i ugovore. Tu su tradiciju slijedili samo viši slojevi, a ne i običan puk.

No to se razlikuje od današnjeg običaja, kada oboje, i mladoženja i mladenka, iz svih društvenih slojeva, razmjenjuju svoje vjenčane prstene, stavljajući ih jedno drugomu na prstenjak lijeve ruke. Srednji je prst smatran prstom povezanim sa srcem te označava ljubav koja je pridržana za Boga.

Možda to zvuči romantično, čak i sentimentalno, ali ta je tradicija nastala u Europi u 6. stoljeću, a raširila se je cijelim svijetom te i danas mladenci raznih religija i kultura razmjenjuju prstenje na vjenčanju, stavljajući ih jedno drugomu na prst lijeve ruke koji se univerzalno naziva prstenjak.

Nakon blagoslova vjenčani prsten postaje znakom bračne ljubavi

U nekim zemljama prsteni se nazivaju savezima i običaj je da ih na vjenčanje svečano donose djeca na malenu jastuku. Tijekom obreda vjenčanja svećenik blagoslivlja prstenje i poprska ih blagoslovljenom vodom. Potom poziva mladence da si ih stave na prste, dajući pritom zavjete predanosti, vjernosti i ljubavi.

Jasno, ta mala ceremonija, sa sakramentalnim blagoslovom, nije obvezna, niti bi njezin izostanak utjecao na valjanost braka. Ipak, taj obred, u sklopu svečane liturgije, koji je Crkva uvela na veću slavu Božju i zbog jačanja bračne ljubavi, snažnije naglašava bračni savez.

Zapravo, vjenčani prsten može biti autentičan sakramental, poput „ribareva prstena”, koji dobiva papa nakon što je izabran na konklavi; ili kakva primaju biskupi i posvećeni muškarci i žene. Nakon blagoslova vjenčani prsten više nije samo prsten, čak i ako je od jeftina metala, već postaje znakom bračne ljubavi.

Vjenčani prsten može davati snagu u borbi protiv kušnja i napada zlih duhova

On je znak molitve Crkve za svoju djecu, pripravlja ih na blagoslov i ima utjecaj na duhovni život. Može i davati snagu u borbi protiv kušnja i napada zlih duhova koji potiču na preljub i blud.

Stalno nošenje vjenčanog prstena nije samo čin ljubavi i vjernosti ili bračne dužnosti, to je i više od toga – to je djelotvorna pomoć i zaštita.

Prema nekim mišljenjima, bračni par na vjenčanju dobiva anđela zaštitnika, koji štiti njihov brak i njih oboje, koji su postali „jedno tijelo”. Kad je Bog stvorio Evu iz Adamova rebra, muškarac i žena bili su jedno tijelo. To postaju ponovo po braku, sve dok ih smrt ne rastavi i postanu kao anđeli u nebu (Mk 12, 25).

Izvor:  Aleteia.org

Prijevod: Josip Sinjeri