Foto: Pixabay

Iznutra sam se osjećao pozitivno. Prianjanje uz život na brdu i poticajne knjige koje sam čitao ostavile su traga u mojoj duši. Jednom prilikom molio sam se Bogu pun nade i povjerenja, sasvim izravno i osobno: „Žao mi je što sam mislio loše o tebi. Zahvaljujem ti što si mi poslao onu gospođu na jezeru, inače bih bio mrtav.“

„Čitao sam danas u Bibliji: ‘Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.’“

Nakon kraće stanke, nastavio sam: „Čitao sam danas u Bibliji: ‘Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.’“1 Ako je istina to što piše, onda želim da mi odmah pomogneš, da odmah ozdravim. Ne tek za deset godina, kao što stoji u knjizi Bolest kao put, nego, molim te, smjesta. Pun mi je kufer svega. Neću više ići na terapije, ti si mi zadnja šansa. Ako me izliječiš, svima ću u budućnosti pričati o tebi i o tome kako si me čudesno iscijelio.“ U tom sam trenutku povjerio svoj život Bogu i otpustio misli da imam sve pod kontrolom.
Nadao sam se brzim rezultatima. Međutim, jedino što je došlo nakon ove iskrene molitve, bila je spoznaja da se, očito, ništa ne događa. No, bilo je to samo izvana- iznutra su se neke stvari počele mijenjati. Moj pozitivni stav je ostao postojan, postao sam još sigurniji. Duboko sam u srcu znao: „Bog želi samo najbolje za mene. Što god se dogodilo sada, On odlučuje i posve mu se prepuštam. Što god On odlučio, bit će dobro. Čak ako odmah tjelesno ne ozdravim, On ima dobre planove sa mnom. Želi me isCIJELiti. Biti iscijeljen podrazumijeva još više od tjelesnog iscjeljenja. Iscjeljenje se odnosi na mene kao čitavog čovjeka.“

„Čak i ako me Bog ne iscijeli od neurodermatitisa još godinama, i čak ako do kraja života ostanem bolestan, to neće ništa promijeniti činjenicu da me On želi iscijeliti kao osobu.“

Počeo sam pronalaziti mir. Mislio sam si: „Čak i ako me Bog ne iscijeli od neurodermatitisa još godinama, i čak ako do kraja života ostanem bolestan, to neće ništa promijeniti činjenicu da me On želi iscijeliti kao osobu.“ Pritom bih razmišljao o ljudima koji su ostali u invalidskim kolicima, no bili su iscijeljeni iznutra. Zato sam se prestao fokusirati samo na tjelesno ozdravljenje i biti opsjednut time.

Moj me je samoprijezir razarao

Umjesto toga počeo sam razmišljati drugačije: „Zašto se je bolest pojavila u mom životu?“ Postalo mi je jasno da mi neprestano samosažalijevanje samo šteti. Stalno sam za samog sebe upotrebljavao negativne riječi, koje su me psihički uništavale. Moj me je samoprijezir razarao. Kako iz toga može proizaći išta dobro? Postalo mi je jasno da mi je bolest donijela i neke prednosti…

Nastavak pročitajte u knjizi „Iz ove se kože može. Moje čudesno ozdravljenje“ autora Alexandera Eggera. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi pročitajte ovdje. Knjigu možete nabaviti ovdje.