Duhovnost

TOMISLAV IVANČIĆ

POTICAJ Ja mogu, ja hoću, ja vjerujem! Mi stalno mislimo da su molitve neko božanstvo. Ja izmolim neku molitvu, a onda ta molitva meni nešto čini. Kako su to poganske molitve! U tom smislu strahovito je važno sa srcem govoriti: Isuse, ja vjerujem, dat' ćeš. Ja vjerujem, bit će dobro!

Foto: Pixabay, hlucky 

 

Vjera je sjeme koje se baca u tvoju dušu, a ufanje je ići za onim što ti je vjera dala. Ako si bacio sjeme u svoju njivu, onda je važno da zalijevaš tu njivu. Ako ne zaliješ, ako ne ideš, ne gledaš… kad počne nicati, rasti, kad procvjeta, kad dođe gotovo do plodova… Važno je da ideš, da tjeraš vrane, osobito čvorke s te njive, da urodi ono što si posijao. Ufanje je upravo to – da ti sigurno dobivaš, a ljubav je to da ti želiš i već vidiš da će biti ploda. Nada je nepsrestani trud, znoj – „ne, ja moram uroditi.”

Znate li zašto su devetnice tako važne u našim životima, često uspješne? Jer ti devet dana uporno moliš… Strahovito je važna nada, ufanje i uzdanje. Ako ne vjeruješ bit će ti samo osuda – slušao si, a ne vjeruješ.

Molitva nije božanstvo

Mi stalno mislimo da su molitve neko božanstvo. Ja izmolim neku molitvu, a onda ta molitva meni nešto čini. Kako su to poganske molitve! U tom smislu strahovito je važno sa srcem govoriti: Isuse, ja vjerujem, dat’ ćeš. Ja vjerujem, bit će dobro!

Besplatno se prijavi na YouTube kanal Tomislav Ivančić Hagioterapija za više ovakvog sadržaja; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh