Foto: Unsplash, Dakota Corbin

Pitam samog sebe, nakon tolikih godina iskustva poštovanja i nježnosti, ljubavi i milosrđa Božjega prema meni: „Poštuješ li sam sebe? Prihvaćaš li sebe, voliš li sebe? Prihvaćaš li svoj život?“

Jednom mi je netko rekao mudre riječi, da je teško spoznati sebe, ali da je mnogo teža stvar ne zanijekati sebe. Koliko radikalno i nepromjenjivo moram biti voljen da bih mogao voljeti sebe onakva kakav sam se spoznao u životnim događajima, svojim osjećajima, grijesima, riječima i mislima? Kakav dokaz ljubavi mi je potreban?

Irvin Yalom napisao je knjigu Ubojica ljubavi. Nakon što sam ju pročitao, nisam bio siguran o kome je pisao kao ubojici, o svojim pacijentima ili pak o sebi?
Imam li jasnoću u istini prema samom sebi da mogu sebe voljeti bez straha i gađenja? Bez sablazni nad samim sobom? Ako ne, onda je sve što sam dosada napisao prije uzrok takvu stanju. Nemaš nikoga tko bi ti dao ljubav i zbog toga nisi zadovoljan sobom i svojim postojanjem. Zar nikoga?

Može li Bog davati ljubav?

Čak i ako ne postoji nijedan čovjek koji bi te volio, uvijek je tu Bog, koji je postao čovjek da bi mogao voljeti na ljudski način, ali s Božjim osjećajima. Može li Bog davati ljubav? Može. I radi to bolje nego čovjek. Ja sam svjestan toga i nemam nikakve sumnje da je Bog uvijek bio prema meni veoma dobar.

Mogu prihvatiti sebe; mogu čak voljeti samog sebe usprkos toliku bezakonju koje sam si dopustio u životu, to sve mogu jer imam nekoga tko me voli usprkos tomu kakav sam

I vidio sam tijekom tih mnogih godina svojeg života kako mi je Bog tajanstveno davao svoju ljubav, i ne samo nju nego i svoje milosrđe, koje me stalno iznova iznenađuje. I to je za mene temelj za podnošenje samog sebe. Mogu prihvatiti sebe; mogu čak voljeti samog sebe usprkos toliku bezakonju koje sam si dopustio u životu, to sve mogu jer imam nekoga tko me voli usprkos tomu kakav sam. Govorim mu:

„Daj mi svoju ljubav zbog mojeg bezakonja, da bi ono nestalo u njoj, a ne zbog toga što se nemam čega stidjeti. Uistinu, najviše što mogu jest da postanem svjestan da te ne mogu osvojiti, nego ti jedino mogu dopustiti da ti osvojiš mene. Znam da me voliš, ali želim znati više o tome kako me voliš, da bih mogao voljeti ne samo sebe nego iznad svega tebe.“

Ja također mogu sebe voljeti njegovom ljubavlju prema meni. I mogu reći da sam sretan. Naš je problem, naravno, u tome što ne vidimo u sebi ono što vidi u nama Bog, ali to nestaje nakon sati i godina klanjanja. Počinjemo gledati sebe njegovim očima.

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.