Foto: Shutterstock

Postoje milijuni ljudi koji tvrde da su kršćani i hvale se onim čega su se odrekli. Ne puše, ne piju, ne psuju, ne čine blud; oni su primjeri ogromne discipline. Ni za sto godina ne bi priznali da su to postigli ikako drukčije nego snagom svoje volje. Zapravo, brzi su dodati izjavu poput ove: „Mogu prestati s tim kad god poželim.” „Đavao me ne može prevariti.” „Znam što je ispravno i nastojim to činiti.” „Držim sve zapovijedi.” „Ja sam čista, moralna osoba.” „Niti lažem niti varam i vjeran sam svome bračnom zavjetu.”

Vjerujem da nam Isus zapravo govori: „Prije nego uzmeš svoj križ, budi spreman suočiti se s trenutkom istine…“

Oni prakticiraju samoodricanje, ali zapravo se nikada nisu odrekli sebe. Na neki način, svi smo mi poput njih. Doživljavamo izljeve svetosti popraćene osjećajima čistoće. Dobra djela obično stvaraju dobre osjećaje. Ali Bog nam neće dopustiti misliti da nas naša dobra djela i čiste navike mogu spasiti. Zbog toga nam je potreban križ.

Vjerujem da nam Isus zapravo govori: „Prije nego uzmeš svoj križ, budi spreman suočiti se s trenutkom istine. Budi spreman doživjeti krizu kojom ćeš naučiti odreći se svoje samovolje, svoje pravednosti, svoje dostatnosti, svoga autoriteta. Dići se i slijediti me kao pravi učenik možeš jedino kad si u stanju iskreno priznati da ništa ne možeš učiniti u vlastitoj snazi. Svojom vlastitom snagom volje ne možeš pobijediti grijeh. Samo svojim vlastitim trudom ne možeš pobijediti svoja iskušenja. I ništa ne možeš riješiti svojim vlastitim razumom.”

Autor: David Wilkerson

Izvor: Časopis „Put života“ (Facebook)