Duhovnost

FRA ZVJEZDAN LINIĆ O TOME KAKO SVE MOŽEMO POSTITI

Post koji se Bogu sviđa „Bilo bi dobro kada bismo kroz ovo korizmeno vrijeme umjeli postiti i na riječima…“

Post jezikom

Nikada u Crkvi post nije bio cilj sam sebi. Post je sredstvo za postizanje cilja. To je stanovita vježba tijela da duh ostane budniji. Kada netko ima više ciljeve, onda mu post nije težak. Divim se športašima nekih disciplina koji često moraju prihvatiti stroge mjere posta i paziti na svaki gram hrane da bi bili spremni za svoje natjecanje. I kršćanski post ima svoj viši cilj. Njime želimo osigurati najprije vlast nad vlastitim tijelom i osobito nad nagonom za održanjem života.


Vladati sobom i svojim ponašanjem

Čovjek je često u opasnosti da mu nagon i potreba za jelom prerastu u požudu i da jede više nego što mu treba i da pije više za duševno i tjelesno zdravlje. Prema tome, vjernik može postom zagospodariti svojim tada tijelom, a osobito nagonima. Nadalje, uzdržavanjem od jela čovjek stječe i potrebne duhovne kvalitete i čišći je u pogledu duhovnih iskustava: molitve, vjere i obraćenja. Svakako je potrebno i u pogledu posta ostati razborit, jer se može dogoditi da netko i nerazboritošću u postu griješi protiv vlastitoga tijela i života. Međutim, nije u našem životu važan samo post od hrane, samo tjelesno mrtvljenje. Ono je važno zbog viših ciljeva.

Zbog istih viših ciljeva vjere u Boga i ljubavi prema bližnjemu naglašavaju se često, a u Korizmi s osobitom ozbiljnošću i drugi načini da čovjek vlada sobom i svojim ponašanjem. Već je prorok u Starom zavjetu upozoravao svoje sunarodnjake da je Bogu drag onaj post u kojem se svatko trsi da nikoga ne zakine u zasluženoj plaći, da nikoga ne ugnjetava ili ugrozi u njegovom životu. Međutim, posebno je dragocjen post jezikom. Čovjek je obdaren govorom. To je temeljni način komunikacije. Sposobni smo izreći ono što u dubinama proživljavamo. To je Božji dar. Ipak, svojim govorom možemo nekoga povrijediti, možemo o njemu izreći nešto što će ga zaboljeti, možemo ljudima prijetiti ili im ulijevati strah.

„Ne znamo dovoljno šutjeti i slušati drugoga“

Svojim riječima možemo izreći i laž; svoje bližnje možemo ocrniti ogovaranjem ili klevetom. Sve je to grijeh. Sve to razara ljubav. Čovjeku govor tada na služi za dobro. Svojim govorom možemo ljude oko sebe ušutkati. Često možda ne dadnemo drugome do riječi. Ne znamo dovoljno šutjeti i slušati drugoga. Sve su to opasnosti. Zato nije dovoljno da čovjek ima sposobnost izraziti se, već valja i paziti kako to čini. Nije dovoljno da je primio od Boga dar govora, već treba taj dar koristiti za dobro. Bilo bi dobro kada bismo kroz ovo korizmeno vrijeme umjeli postiti i na riječima.

Budno paziti da drugima pokraj sebe omogućimo da se izreknu do kraja; više slušati: sve je to post koji Bogu može biti vrlo drag. Paziti da se svojim riječima nikoga ne povrijedi, da se ne kaže nepristojna riječ ili da se ne uvrijedi Boga ružnom psovkom: sve je to post koji je Bogu i ljudima po volji. A sigurno je da u mnogim okolnostima života i mnogim osobama upravo ovaj post može biti spasonosniji i važniji i od onoga posta od jela.

Ulomak iz knjige „Pripravi srce za susret“ autora fra Zvjezdana Linića.

Izdavač: Teovizija.

Priredila Gabriela Jurković

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh