Svjedočanstva

SUSRET

‘Posljednje mjesto koje sam željela posjetiti bila je kršćanska katedrala!’ Simon je inzistirao da to moramo vidjeti. Uostalom, preporučili su je kao jedno od najbolje ocijenjenih turističkih mjesta i on je bio uvjeren da ćemo klinci i ja požaliti što smo propustili ovu monumentalnu građevinu. Nevoljko sam pristala zbog njega ali u srcu sam se osjećala se krivom jer je ovo bila kršćanska crkva i Allah ne bi bio zadovoljan sa mnom što sam išla na mjesto gdje se obožavaju kipovi i uz to kršćani vjeruju u Božjeg Sina - što se u islamu smatralo bogohuljenjem!

Foto: Pixabay, Bruce Emmerling 

 

Bog koji je bogat milosrđem pozorno me slušao, ali je čekao savršeno vrijeme da me pozove i pokaže svoju slavu. Napokon
je došlo vrijeme i Bog će odgovoriti na moje molbe nakon mnogo godina, ali moj strah i muslimanska vjera to neće olakšati. Stvorila sam kutiju za Boga i očekivala sam da će On u nju lijepo stati, ali Božji putovi nisu naši putovi i tako je započeo moj tango s Bogom.

Posljednje mjesto koje sam željela posjetiti bila je kršćanska katedrala!

U proljeće 2005. otišli smo na obiteljski odmor u New York i stojeći na trgu Times Square bila sam zapanjena brojem ljudi
i vrevom. Bilo je toliko toga za vidjeti i raditi a Simon je kao organizator planirao naše dane od jutra do mraka. Jedno od mjesta koje je imao na popisu bila je katedrala svetog Patrika no budući da sam muslimanka nije me zanimalo vidjeti crkvu. Bilo je toliko drugih mjesta za vidjeti, a posljednje mjesto koje sam željela posjetiti bila je kršćanska katedrala! Simon je inzistirao da to moramo vidjeti. Uostalom, preporučili su je kao jedno od najbolje ocijenjenih turističkih mjesta i on je bio uvjeren da ćemo klinci i ja požaliti što smo propustili ovu monumentalnu građevinu.

Jednog lijepog sunčanog jutra, podsjećajući Allaha da to radim za svog muža i tražeći Allahov oprost, ušla sam u katedralu svetog Patrika…

Nevoljko sam pristala zbog njega ali u srcu sam se osjećala se krivom jer je ovo bila kršćanska crkva i Allah ne bi bio zadovoljan sa mnom što sam išla na mjesto gdje se obožavaju kipovi i uz to kršćani vjeruju u Božjeg Sina – što se u islamu smatralo bogohuljenjem!
Jednog lijepog sunčanog jutra, podsjećajući Allaha da to radim za svog muža i tražeći Allahov oprost, ušla sam u katedralu svetog Patrika. Bila je veličanstvena i kao da je prkosila modernizaciji koja ju je okruživala; činilo se kao da daje hrabru izjavu kako predstavlja nešto što je bilo nepromjenjivo kroz vrijeme.

Uzvratila sam Mu pogled i osjetila Njegove oči koje su gorjele kroz mene gledajući u moju dušu

Dok smo ulazili, bila sam zadivljena ljepotom i odmah me ispunio osjećaj dubokog mira. Osjećala sam se kao da sam ušla
u drugi svijet uživajući u tom miru. Dok sam stajala unutra, gledajući sa strahopoštovanjem u veličanstvenu ljepotu, oči su mi se susrele s još jednim parom prodornih očiju na vitraju koji je visio sa stropa. Bilo je to Isusovo lice i bila sam opčinjena. Uzvratila sam Mu pogled i osjetila Njegove oči koje su gorjele kroz mene gledajući u moju dušu. Intenzitet me uplašio pa sam skrenula pogled pokušavajući to ignorirati, ali bez obzira kamo otišla činilo se da me Njegove oči prate i nisam mogla pobjeći.

…strah u mom umu se podigao kako bi zgnječio mir koji mi je nježno dodirivao srce

Šetali smo uokolo diveći se ljepoti katedrale iako sam u srcu osjećala strah da vrijeđam Allaha sudjelovanjem u bogohulnom vjerovanju i idolopoklonstvu samom svojom prisutnošću tamo. Dok su me sve te misli mučile, nisam mogla zanemariti mir koji me bio obuzeo. Uz te proturječne osjećaje pokušala sam nas brzo pokrenuti – strah u mom umu se podigao kako bi zgnječio mir koji mi je nježno dodirivao srce.

Dok sam se pitala što se događa, čula sam to opet i opet. „Vrati se. Vrati se.” Odmah sam prepoznala da je to Marija…

Napokon sam stala kraj izlaza gledajući u stol s darovima, kad sam prvi put čula sladak i nježan šapat: „Vrati se.” Bio je to jasan poziv koji je dolazio iz mene ali sam znala da to nisam ja ili moj um. Dok sam se pitala što se događa, čula sam to opet
i opet. „Vrati se. Vrati se.” Odmah sam prepoznala da je to Marija (ona se identificirala kao Marija, a ne Merjema) i razumjela sam je. Zvala me u svoju kapelu kraj koje sam prošla na izlasku. U početku sam ignorirala glas razgovarajući s djecom dok smo gledali suvenire misleći da umišljam ali ona je bila uporna.

Nastavak čitajte u knjizi „Potraga za Istinom: od Muhameda do Isusa“ autorice Nikki Kingsley, u izdanju Kyriosa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh