Foto: Artem Kovalev; Unsplash
Za popravak Te molim. Vrijeme promiče, a bol me jednako pritišće. Pod patnjom se skrivam i ne mijenjam ništa. Izgubila sam suosjećanje za sebe. Ostala mi je samo osuda. Ako ne volim sebe kako ću Tebe voljeti? A samo življenje s Tobom Duše Sveti vodit će me do ispunjenja životom. Hoću biti dobra, ja hoću voljeti Tebe, i Njega Oca i Njega Sina stvarnim nagnućem moga srca, želim biti Tvoja vjerna pratnja koja će me pogurati u sutra, u svaki trenutak koji će mijenjati moje biće, dat ću sebe svima kojima me odvedeš da naučim biti samo dobrota i ljubav.
Popravi me Duše Sveti jer sva strah sam. Popravi me jer ne vidim više da si uz mene, Tvoj hod i Tvoja ruka ne daju mi više sigurnost trenutaka i zaštitu od svih zala, pa i od mojih potonuća, silazaka u nevjernost, ne Tvoju, već moju. Bojim se, tjeskoba se poput pustinjskog pijeska rasula u dušu i omeđila mi izlazak iz tame u sunčanu svjetlost novog buđenja kojeg mi opet nudiš. Kako da prepoznam da je to čin Tvojeg darivanja meni kada tako duboko šutiš dok te zovem u pomoć? Napustili su me oni koje tražim, koje trebam, oni za koje mišljah da si mi ih poslao.
Ako je dosadnost mojih misli jasna Tebi i drugima, zašto ja to ne mogu prepoznati? Rekao si da voliš ljude, autentične ljude koji uz Tebe kreiraju život skupnosti i život jedinstvenosti ustrajno! Hoću molitvu posvećenu ne Tebi, već Tvoju molitvu u meni za sve koje znam, koje volim, hoću prepoznavanje u kojem Ti teški trenutak života mijenjaš u hrabrost, u učenje, u stope hodanja. Molim Te da jasnoćom upreš svoj prst u ljepotu ljubavi koju zastupaš, da Tvoja riječ sjedne u cikluse razmatranja i prikaže gdje su, i koja su to naša grešna mjesta da se u bolje popravimo.
Odrasli smo. Vrijeme činjenja mora biti napredovanje bez očaja, istinsko shvaćanje da svi ovi trenuci postojanja prolazni su ali i trajni, da sadašnjost treba useliti u razumnost, povezati se s vjerom za vječnost i imati sigurnost u nepogrešivost izbora. Može li se to? Kako ćeš zajamčiti da je Tvoj nauk dat nam da živimo mudro i s prihvaćanjem svega što nije moguće prihvatiti? Trebaš meni, trebaš nama, vječni Učitelj života ostaješ i u ovim novim vremenima, jer tražeći Tebe težimo ostajanju života, poštujemo Tvoj put skupnosti i autentičnosti samo utirući ga zajedno.
Blanka Supan; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
