Duhovnost

NI NAKRAJ PAMETI

Ponos je korijen naše pobune protiv Boga, protiv drugih, pa čak i protiv onoga što je najbolje za nas Kako netko postaje takvom osobom? Kako netko postaje onaj zbog koga drugi potajno kolutaju očima, onaj zbog koga se ljudi snebivaju, onaj koga nitko ne želi slušati? Kako netko postaje osoba koja je uglavnom fokusirana samo na sebe?

Ponos je korijen naše pobune protiv Boga, protiv drugih, pa čak i protiv onoga što je najbolje za nas

Foto: Shutterstock

 

Kako prepoznati ponos

Tako je lako uočiti ponos. U redu, dajte da pokušam ponovo. Tako je lako uočiti ponos u drugim ljudima. Eto, to je daleko točnije. Stalno vidite ponos. Poznajete ljude koji su preponosni da bi tražili savjet, iako im je očajnički potreban. Vidite ljude koji se drže svojih načina, čak i kad su loši, jer su preponosni da bi se promijenili. Poznajete ljude koji uvijek pokušavaju nadmašiti druge, ljude koji ne prestaju govoriti o svim svojim postignućima. Poznajete ljude koji se hvale svime što su stekli, postigli i doživjeli, poput svoga petog odmora u posljednjih godinu dana o kojem ste sve čuli unatoč tome što se nikada niste raspitivali. Poznajete previše ljudi koji su opsjednuti sobom bez obzira na to imaju li uopće razloga za to.

Kako netko postaje takvom osobom? Kako netko postaje onaj zbog koga drugi potajno kolutaju očima, onaj zbog koga se ljudi snebivaju, onaj koga nitko ne želi slušati? Kako netko postaje osoba koja je uglavnom fokusirana samo na sebe?

Najočitiji oblik ponosa je narcisoidnost, koji je problem za neke ljude, ali ne i za većinu. Kako znati jeste li vi u toj kategoriji? Narcisi doista misle da su Božji dar čovječanstvu. Oni zahtijevaju da budu u centru pažnje: dominiraju razgovorima, prekidaju ljude, misle da su bolji, moraju biti na vrhu pod svaku cijenu…

Ponos se može prikriti na mnogo načina. Toliko je sveobuhvatan da mora biti suptilan. Da se javlja u samo jednom obliku, zatrli bismo ga u korijenu. Ovako se širi i preobražava, koristeći se metodama koje često ostaju neprimijećene. Dopustite mi da sada maknem s puta najočitiji oblik kako bismo se mogli usredotočiti na ono što vjerojatno pogađa vas i mene. Najočitiji oblik ponosa je narcisoidnost, koji je problem za neke ljude, ali ne i za većinu. Kako znati jeste li vi u toj kategoriji? Narcisi doista misle da su Božji dar čovječanstvu. Oni zahtijevaju da budu u centru pažnje: dominiraju razgovorima, prekidaju ljude, misle da su bolji, moraju biti na vrhu pod svaku cijenu, ne mogu slaviti uspjeh drugih i uvijek imaju ispriku ako nisu prvi. Opsjednuti su samima sobom jer misle da su baš sjajni.

Ako ste to vi, dopustite mi da vam uštedim malo vremena. Potražite pomoć. Ozbiljnu pomoć. Posjetite kršćanskoga savjetnika, porazgovarajte sa stručnjakom i prijavite se u kliniku. A sad, vezano za nas ostale. Vjerojatno niste neki bijesni egomanijak ili dijagnosticirani narcis, no znači li to da vas ponos nije zahvatio? Začudo, većina nas sebe ne smatra ponosnima, ali mnogi od nas jesu. Ne bi trebalo biti iznenađenje da oholost seže duboko, jer je ponos, na mnogo načina, glavni grijeh.

Ponos, kao što ćemo vidjeti, živi čak i u srcima nesigurnih – ljudi koji nisu sigurni da su baš tako veliki i potajno sumnjaju da će to ikada biti

On je korijen naše pobune protiv Boga, protiv drugih, pa čak i protiv onoga što je najbolje za nas.

Ponos je u svojoj biti opsesija samim sobom. Generira želju da se osjećate kako ga morate štititi, projicirati, manipulirati, manevrirati, širiti, pretvarati se, napuhavati i hvalisati se. Toliko je sveprisutan da, kao što je primijetio Benjamin Franklin, ako ste ikada dosegli točku da postanete ponizni, možda ćete poželjeti pohvaliti se koliko ste krotki. Ponos je obilježje i glupana, a glupost je jednostavno neprimijenjeno znanje. Glupani znaju; no jednostavno ih nije briga. Oni su sve shvatili. Njihov način je bolji, a ako završe u jarku, dobro, pa nisu oni za to krivi. Samo ih ostavite na miru.

Pa zašto obraćati pažnju na ponos?

Ponos, kao što ćemo vidjeti, živi čak i u srcima nesigurnih – ljudi koji nisu sigurni da su baš tako veliki i potajno sumnjaju da će to ikada biti. Iskreno, ponos se pojavljuje posvuda u našim životima i, svaki put kad se pojavi, smrtonosan je.

Pa zašto obraćati pažnju na ponos? Ako ga se ne detektira, ponos će uništiti mnoge stvari do kojih vam je stalo ili za koje znate da bi vam trebalo biti stalo. Ostavit će trag uništenja posut stvarima koje ste cijenili ili koje bi bolja verzija vas cijenila. Ponos će ugasiti vašu empatiju, ugušiti vaše suosjećanje, stvoriti podjele, utrnuti ljubav, potaknuti ljubomoru, umrtviti vašu dušu i natjerati vas da mislite kako je sve ovo normalno. Može vas pretvoriti u osobu koju prezirete. Čak i ako to ne učini, zarazit će vaše odnose toksinom koji možda nije smrtonosan, ali je dovoljno otrovan da uništi vašu radost.

Iz knjige „Ni nakraj pameti“ Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh