Kršćanska amaterska poezija

POETSKI PREDAH

Pomozi mi uzdignuti dušu da lice Tvoje ugledam

Foto: Pixabay

PREDAJA

Odričem se svega što me sputava,
što me veže za zemlju.
Tebi se dajem – Bogu jedinom živom,
Tvom nebu se vraćam.

Ima li smisla ne predati se
prije predaje,
kad svakog od nas čeka dan
u kojem moramo sve ostaviti
i ići?

Milostiv budi sa mnom, Ljubavi vječna.
Samo Ti znaš
koliko rana nosim na sebi
zbog svog odvajanja od zemlje.
Predugo sam bila priljubljena uz nju
i ona je urasla u mene.

Pomozi mi uzdignuti dušu
prožetu Duhom Tvojim
u visinu beskrajnu,
u svjetlost nedostupnu,
da licem svojim
Lice Tvoje ugledam.

ŠUTNJA

Bože, tišinom svojom
uvijek Te mogu dotaknuti.
Šutnjom Te grlim najnježnije.
Bez riječi,
najglasnije Te slavim.
Kad umuknem,
kad se osamim,
kad otpustim sve,
Ti si potpuno tu.
Tada, ja sam oltar Tvoj,
a Ti – Kruh živi.
Posvećena žrtvom Tvojom,
ugodan sam miris Ocu.

U šutnju moju
ulaziš Ti kao u kuću svoju!

Autorica: Marija Šahinović; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh