Duhovnost

POLA STOLJEĆA KARIZMATSKE OBNOVE // Papa Franjo: „Podsjećam vas da je Karizmatska obnova milost Pedesetnice za cijelu Crkvu” Govor pape Franje sudionicima 38. nacionalnog susreta Obnove u Duhu Svetom. Papa ga je održao 3. srpnja 2015. na trgu sv. Petra u Vatikanu

Papa Franjo „Podsjećam vas da je Karizmatska obnova milost Pedesetnice za cijelu Crkvu”

Draga braćo i sestre!


Dobar dan i dobro došli. Čak je i kiša dobro došla jer Gospodin nam je daje.

Uvelike cijenim što ste se odazvali mojem pozivu u siječnju na susret ovdje na trgu Sv. Petra. Hvala vam na ovom entuzijastičnom i toplom odgovoru. Prošle godine na stadionu, sa svim prisutnima podijelio sam nekoliko osvrta kojih se danas želim prisjetiti – jer uvijek je dobro prisjetiti se, sjetiti se identiteta Katoličke karizmatske obnove iz kojeg je proizašla organizacija Obnove u Duhu Svetom. Učinit ću to riječima kardinala Leona-Josepha Suenensa, velikog branitelja Karizmatske obnove, kada ju je opisao u drugoj knjizi svojih memoara.

Papa Pavao VI. karizmaticima na Pedesetnicu 1975. g.: „U ime Gospodina, zahvaljujem vam što ste donijeli Karizmatsku obnovu u srce Crkve”

Za početak, on se ovdje prisjetio izvanrednog lika žene koja je učinila toliko toga u počecima Karizmatske obnove; bila je njegova suradnica koja je uživala i naklonost i povjerenje pape Pavla VI. Mislim na Veronicu O’Brien: ona je bila ona koja je pozvala kardinala u Sjedinjene Države da vidi što se to događa, da vidi vlastitim očima ono što je ona smatrala djelom Duha Svetoga. Tada je kardinal Suenens upoznao Karizmatsku obnovu koju opisuje kao „struju milosti”, a on je bio ključna osoba za njeno održanje u Crkvi. Na misi na Pedesetnicu godine 1975. papa Pavao VI. im je zahvalio ovim riječima: „U ime Gospodina, zahvaljujem vam što ste donijeli Karizmatsku obnovu u srce Crkve.”

To nije nekakva novina od prije nekoliko godina; Karizmatska obnova ima dugu povijest, a u propovijedi te iste mise kardinal je rekao: „Neka Karizmatska obnova nestane kao takva i preobrazi se u pentekostalnu milost za cijelu Crkvu: kako bi bila vjerna svome izvoru, rijeka se mora izgubiti u oceanu.” Rijeka se mora izgubiti u oceanu. Da, ako se rijeka zaustavi, voda će postati ustajala; kada Obnova, ova struja milosti, ne bi završila u Božjem oceanu, u ljubavi Božjoj, tada bi radila za sebe a to nije Isus Krist. To je od zloga, oca laži. Obnova se nastavlja, ona dolazi od Boga i ide k Bogu.

Papa Pavao VI. je ovo blagoslovio. Kardinal je nastavio, govoreći: „Prva greška koju treba izbjegavati je svrstavanje Karizmatske obnove u kategoriju pokreta”. Ovdje se ne radi o specifičnom pokretu; Obnova nije pokret u općem društvenom smislu; ona nema osnivače, nije homogena i uključuje široki spektar stvarnosti; to je struja milosti, obnavljajući dah Duha za sve članove Crkve, laike, posvećene osobe, svećenike i biskupe. To je izazov za sve nas. Nitko ne čini dio Obnove. Bolje rečeno, Obnova postaje dio nas pod uvjetom da prihvatimo milost koja nam je ponuđena.

Duh je, bez ljudskih osnivača, pobudio struju milosti 1967. godine

Ovdje je Kardinal Suenens govorio o suverenom djelovanju Duha koji je, bez ljudskih osnivača, pobudio struju milosti 1967. godine. Obnovljeni muškarci i žene, koji nakon što su primili milost krštenja u Duhu, kao plod te milosti dali su svoje živote udrugama, zajednicama, školama formacije, školama evangelizacije, redovničkim zajednicama, ekumenskim zajednicama, zajednicama koje pomažu siromašnima i potrebitima. Osobno sam tijekom svog posjeta Koreji posjetio zajednicu Kkottongnae, te sam ih posjetio i na Filipinima. Struja milosti ima dvije međunarodne organizacije priznate od Svete Stolice koje su u njenoj službi i u službi svih njenih izražaja po svijetu: to su „ICCRS” i „Katoličko Bratstvo”. To je kratko objašnjenje njene povijesti odnosno korijena.

Što je zajedničko onima koji su nanovo rođeni u ovoj struji milosti? Da postanu novi muškarci i žene, to je kršenje u Duhu

Prošle godine, na stadionu sam također govorio o jedinstvu u različitosti. Dao sam vam primjer orkestra. U Evangelii Gaudiumu govorio sam o kugli i o poliedru. Nije dovoljno govoriti o jedinstvu, ovdje se ne radi o bilo kakvom jedinstvu. Ne radi se o jednoličnosti. Dakle ne možemo ga razumjeti kao jedinstvo kugle gdje je svaka točka jednako udaljena od središta i nema razlike između jedne ili druge točke. Model je poliedar koji odražava stjecište svih dijelova, koji zadržavaju svoju originalnost u njemu a to su karizme, u jedinstvu ali u vlastitoj različitosti – jedinstvo u različitosti.

Razlika je vrlo bitna jer govorimo o djelu Duha Svetoga, ne o vlastitom djelu. Jedinstvo u različitosti izraza stvarnosti, koliko god ih Duh Sveti želi podići. Također je potrebno imati na umu da je cjelina, naime ovo jedinstvo, važnije od dijelova, i da dio ne može pripisati cjelinu za sebe. Na primjer, nitko ne može reći: „Mi smo struja koja se zove Katolička karizmatska obnova, a vi niste.” To se ne smije govoriti. Molim vas, braćo, to je tako; to ne dolazi od Duha, Duh Sveti puše gdje hoće, kada hoće i kako hoće. Jedinstvo u različitosti i istini koja je sam Isus. Što je zajedničko onima koji su nanovo rođeni u ovoj struji milosti? Da postanu novi muškarci i žene, to je kršenje u Duhu. Pozivam vas da pročitate Evanđelje po Ivanu 3,7-8 (Isus Nikodemu o ponovnom rođenju u Duhu.

Nitko nije nezamjenjiv osim Duha Svetog!

„Jedna od važnih službi voditelja laika jest da na kraju svoje službe izgrade one koji će preuzeti njihovo mjesto…”

Ima još jedna točka koju je jako važno razjasniti u ovoj struji milosti: oni koji vode. Draga braćo i sestre, velika je napast za voditelje – ponavljam, radije koristim pojam sluge, oni koji služe – a ta napast slugu je od đavla, napast da vjeruju da su nezamjenjivi bez obzira o kojoj zadaći se radilo. Đavao ih navodi da vjeruju da su oni upravitelji, oni koji su u središtu i tako, korak po korak, upadaju u autoritarijanizam, u personalizam i ne dopuštaju obnovljenim zajednicama da žive u Duhu. To je napast da „ovjekovječi” položaje onih koji se smatraju nezamjenjivima, položaje koji uvijek imaju neki oblik moći ili dominacije nad drugima. Jedno je jasno: jedino što je u Crkvi nezamjenjivo jest Duh Sveti, a Isus je jedini Gospodin. Pitam vas: tko je jedini nezamjenjiv u Crkvi? (s trga: „Duh Sveti!”) A tko je jedini Gospodin? (s trga: „Isus!”)

Recimo da je Gospodin Isus naš Gospodin, slavimo Isusa, glasno! Isus je Gospodin! Nema drugoga. U tom pogledu bilo je tužnih slučajeva. Mandat voditelja, što je zapravo služba, mora biti na ograničeno vrijeme. Jedna od važnih službi voditelja, voditelja laika jest da na kraju svoje službe izgrade one koji će preuzeti njihovo mjesto te ih učine duhovno i pastoralno zrelima.

Prikladno je da svaka služba u Crkvi ima rok trajanja; nema doživotnih voditelja u Crkvi. To se događa u nekim zemljama gdje postoje diktature. „Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca”, govori Isus. Ova kušnja, koja je od đavla, preobražava slugu u gospodara, nekoga tko dominira zajednicom, odnosno grupom.

Ova napast također gura čovjeka u taštinu. A postoji toliko ljudi – čuli smo ova dva svjedočanstva, od para i od Huga – koliko napasti dovode zajednicu do trpljenja te sputavaju njihovo djelovanje, a od zajednice čine nevladinu udrugu? A moć nas vodi – oprostite, ali ja ću to reći: koliko voditelja postaju tašti paunovi? – moć vodi do taštine! A onda se čovjek osjeća da može što god hoće, a zatim upada u poslovanje jer đavao uvijek ulazi kroz novčanik: to je đavlov način ulaza.

Osnivači, oni koji su od Svetog Duha primili karizmu osnivanja su drugačiji. Budući da su je primili, njihova je obveza brinuti se za nju kako bi sazrjela u njihovim zajednicama i udrugama. Osnivači ostaju takvima doživotno, odnosno oni su ti koji nadahnjuju, koji daju nadahnuće, ali i koji puštaju da nadahnuće napreduje. U Buenos Airesu sam upoznao dobrog osnivača koji je u jednom trenutku postao savjetnik, a dopustio je drugima da postanu voditelji. Struja milosti nas vodi naprijed na putu Crkve koji je u Italiji donio mnogo ploda. Zahvaljujem vam na tome. Ohrabrujem vas da idete naprijed. Posebice od vas tražim vaš važan doprinos, da se posebno obvežete dijeliti krštenje koje ste primili sa svima u Crkvi.

Doživjeli ste ovo iskustvo; dijelite ga u Crkvi

Doživjeli ste ovo iskustvo; dijelite ga u Crkvi. A to je najvažnija služba – najvažnija koja može svakome biti dana u Crkvi. Pomagati Božjem narodu u njihovom osobnom susretu s Isusom Kristom, koji nas mijenja u nove muškarce i žene, u malim grupama, ponizne, ali djelotvorne, jer to je Duh na djelu.

Ne idite toliko za postizanjem velikih okupljanja koji najčešće tako i propadnu, nego za „domaćim” odnosima koji proizlaze iz svjedočenja, u obitelji, na poslu, u društvenom životu, u župama, u molitvenim zajednicama, u svemu!

Stoga vas ovdje pozivam da preuzmete inicijativu za stvaranje veza povjerenja i suradnje s biskupima koji imaju pastoralnu odgovornost za vođenje Kristova Tijela, uključujući Karizmatsku obnovu. Počnite preuzimati nužne inicijative kako bi se sve talijanske karizmatske stvarnosti, rođene u struji milosti, vezale ovim vezama povjerenja i suradnje izravno s njihovim biskupima, tamo gdje jesu.

„Vi, karizmatici, imate posebnu milost da molite i radite na jedinstvu kršćana”

Postoji još jedan snažan znak Duha u Karizmatskoj obnovi: traganje za jedinstvom u Kristovu Tijelu. Vi, karizmatici, imate posebnu milost da molite i radite na jedinstvu kršćana kako bi struja milosti prošla kroz sve kršćanske crkve. Jedinstvo kršćana je djelo Duha Svetoga i moramo moliti zajedno – duhovni ekumenizam, ekumenizam molitve. „No, Oče, smijem li moliti s evangelikom, s pravoslavcem, s luteranom?” „Moraš, moraš! Primili ste isto krštenje.” Svi smo primili isto krštenje; svi idemo Isusovim putem, želimo Isusa.

Svi smo mi napravili ove podjele u povijesti, iz tolikih razloga, ali ne i dobrih razloga. No sada je, u stvari, vrijeme u kojem nas Duh navodi na misao da ove podjele nisu dobre, da su ove podjele protusvjedočanstvo, i moramo učiniti sve kako bismo putovali zajedno: duhovni ekumenizam, ekumenizam molitve, ekumenizam djelovanja, ali i ljubavi u isto vrijeme; ekumenizam zajedničkog čitanja Biblije… Kako bismo zajedno išli k jedinstvu. „No, Oče, moramo li potpisati dokument za to?” „Pustite da vas naprijed nosi Duh Sveti: molite, radite, ljubite a onda će Duh učiniti ostalo!” Ova struja milosti prolazi kroz sve kršćanske ispovijesti, sve nas koji vjerujemo u Krista – prije svega jedinstvo u molitvi. Djelo kršćanskog jedinstva počinje s molitvom. Molite zajedno.

Jedinstvo u ime današnjih mučenika nas ujedinjuje. Postoji ekumenizam krvi. Znamo da, kada oni koji mrze Isusa Krista ubiju kršćanina, prije nego ga ubiju, ne pitaju ga: „Jesi li luteran, jesi li pravoslavac, jesi li evangelik, jesi li baptist ili si metodist?” Ti si kršćanin! I onda mu odrube glavu. Oni nisu zbunjeni; oni znaju da je korijen tamo, onaj koji nam svima daje život i koji se zove Isus Krist, to je Duh Sveti koji nas vodi u jedinstvo! Oni koji mrze Isusa Krista, vođeni Zlime, ne miješaju jedne s drugima. Oni znaju i stoga ubijaju bez postavljanja pitanja.

A to je nešto što vama povjeravam. Možda sam vam ovo već rekao, no radi se o istinitoj priči. U Hamburgu, gradu u Njemačkoj, bio je jedan župnik koji je proučavao spise za provedbu procesa beatifikacije svećenika kojeg su nacisti ubili odrubivši mu glavu. Razlog: djecu je poučavao Katekizmu. I dok je to proučavao, otkrio je da je nakon tog svećenika, pet minuta kasnije, luteranskome pastoru odrubljena glava iz istog razloga. A njihova krv je pomiješana: obojica su bili mučenici. To je ekumenizam krvi. Ako nas neprijatelj ujedinjuje u smrti, tko smo mi da budemo podijeljeni u životu? Dopustimo Duhu Svetom da uđe, molimo kako bismo svi zajedno išli naprijed. „Ali postoje razlike!” Ostavimo ih postrance; hodajmo s onim što nam je zajedničko, što je dovoljno: tu je Sveto Trojstvo, tu je krštenje. Hodimo naprijed u snazi Duha Svetoga.

Prije nekoliko mjeseci bila su ona 23 Egipćanina koji su također obezglavljeni na obali Libije, koji su u tom trenutku izgovorili Isusovo ime. „No oni nisu bili katolici…” Ali bili su kršćani, oni su braća, oni su naši mučenici! – ekumenizam krvi. Prije pedeset godina, na kanonizaciji mladih mučenika iz Ugande, blaženi Pavao VI. spomenuo je činjenicu da su i njihovi anglikanski pratitelji i vjeroučitelji prolili svoju krv iz istog razloga; bili su kršćani, bili su mučenici. Oprostite, nemojte se sablazniti, oni su naši mučenici! Zato što su dali svoje živote za Krista i to je ekumenizam krvi – molite prisjećajući se naših zajedničkih mučenika. Jedinstvo u zajedničkom radu za siromašne i potrebite, koji su također u potrebi krštenja Duhom Svetim. Bilo bi tako lijepo organizirati seminare života u Duhu, zajedno s drugim kršćanskim karizmatskim stvarnostima, za braću i sestre koji žive na ulici: i oni imaju Duha u sebi koji ih potiče da im netko širom otvori vrata izvana.

 

Čini se da je kiša prestala. I žega je prestala. Gospodin je dobar, prvo nam daje žegu, a zatim dobro tuširanje! On je s nama. Dajte se voditi Duhom Svetim, ovom strujom milosti koja uvijek ide naprijed u potrazi za jedinstvom. Nitko nije gospodar. Samo je jedan Gospodin. Tko je to? (s trga: „Isus!”) Isus je Gospodin! Podsjećam vas: Karizmatski pokret je pentekostalna milost za cijelu Crkvu. Slažete li se? (s trga: „Da!”). Ako se netko ne slaže, neka digne ruku!

Jedinstvo u različitosti Duha, ne bilo kakvo jedinstvo – sfera i poliedar – zapamtite to dobro, zajedničko iskustvo krštenja u Duhu te bratska i izravna veza s dijecezanskim biskupom, jer je cjelina veća od dijelova.

Zatim, jedinstvo u Tijelu Kristovom: molite zajedno s drugim kršćanima, surađujte zajedno s drugim kršćanima za siromašne i potrebite. Svi imamo isto krštenje. Organizirajte seminare života u Duhu za braću i sestre koji žive na ulici i za braću i sestre koji su marginalizirani zbog toliko patnje u životu. Dopustite mi da se prisjetim Hugova svjedočanstva. Gospodin ga je pozvao upravo zato što mu je Duh Sveti dao vidjeti radost nasljedovanja Isusa. Organizirajte seminare života u Duhu Svetom za ljude koji žive na ulici.

Vidimo se na zlatnom, 50. jubileju KKO-a!

A zatim, ako nam Gospodin podari života, očekujem vas sve zajedno na susretu ICCRS-a i Katoličkog Bratstva, koji ga već organiziraju, sve vas i sve one koji žele doći na Pedesetnicu 2017. godine – to nije tako daleko! – ovdje na Trgu Sv. Petra kako bismo proslavili zlatni jubilej ove struje milosti – prilike za Crkvu, kao što je to blaženi Pavao VI. rekao u bazilici Sv. Petra 1975. godine. Skupit ćemo se kako bi zahvalili Duhu Svetome na daru ove struje milosti, koja je za Crkvu i za cijeli svijet, i kako bi slavili čudesa koja je Duh Sveti činio tijekom ovih 50 godina, mijenjajući živote milijunima kršćana.

Hvala vam još jednom što ste radosno odgovorili na moj poziv. Neka vas Isus blagoslovi i neka vas Blažena Djevica štiti. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene, jer mi je potrebno. Hvala vam.

*

Prije završnog blagoslova, Papa je izgovorio sljedeće riječi: „A s Biblijama, s Riječju Božjom, idite i propovijedajte novost koju nam je Isus dao. Propovijedajte siromašnima, marginaliziranima, slijepima, bolesnima, zatvorenicima, svim muškarcima i ženama. U svakome od njih je Duh koji želi da mu se pomogne da se vrata širom otvore kao bi ponovno procvjetao. Neka vas Gospodin prati u toj misiji, uvijek s Biblijama u ruci, s Evanđeljem uvijek u vašim džepovima, s Riječju Kristovom.”

Izvor: Obnova u Duhu Svetome (prenosimo s dopuštenjem); Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh