Foto: Pixabay

Po krunici otkupljenja možemo izmoliti milost pokajanja, oproštenja, iscjeljenja i ozdravljenja za sebe i za druge koji su potrebni Božjeg milosrđa.
Moleći ju, Duh Sveti nas usmjerava na Izaijin prikaz Isusove muke na križu, na njegova „Čovjeka boli“ i na pet milosti koje je vidio da se događaju po Njegovu otkupljenju. Tih pet milosti su ujedno i pet otajstava otkupljenja.

Pogledajmo Izaijin tekst, posebno retke 4 i 5:

1 »Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno,
kome se otkri ruka Jahvina?«
2 Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zaglédali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
3 Prezren bješe, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut.

4 A on je naše bolesti ponio,
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali
da ga Bog bije i ponižava.
5 Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.

6 Poput ovaca svi smo lutali
i svaki svojim putem je hodio.
A Jahve je svalio na nj
bezakonje nas sviju.
7 Zlostavljahu ga, a on puštaše,
i nije otvorio usta svojih.
K’o jagnje na klanje odvedoše ga;
k’o ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih.

8 Silom ga se i sudom riješiše;
tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje živih ukloniše njega,
za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.

Gospodin je Izaiji dao milost da vidi fizičku i duhovnu stvarnost Isusove otkupiteljske muke i to sedam stoljeća prije nego što će se ona stvarno dogoditi. Gledajući ono što će Isus učiniti za nas, Izaija je bio toliko zapanjen da se je s pravom pitao koliko će ljudi povjerovati u njegovo proroštvo (v. Iz 53,1).

…mali broj vjernika vjeruje i u ostatak proroštva, u kojem Izaija opisuje da je vidio Isusa kako na sebe uzima i naše boli i naše bolesti

Danas, dvije tisuće godina nakon što se je Isusovo otkupljenje stvarno dogodilo, većina kršćana spremna je povjerovati u onaj dio proroštva koji govori o tome da je Isus bio kažnjen umjesto nas, za naše grijehe i za naše opačine, no mali broj vjernika vjeruje i u ostatak proroštva, u kojem Izaija opisuje da je vidio Isusa kako na sebe uzima i naše boli i naše bolesti; kako nas je svojim ranama iscijelio.

Tko ima više vjere i ljubavi od Marije, Isusove majke, koja je pod križem postala majkom i svima nama koji je želimo za majku?!

Kao što nam po iskrenoj ispovijedi pripada otkupljenje od grijeha, tako nam po vjeri srca pripada i otkupljenje od boli i od bolesti. Budući da nemamo uvijek vjeru srca nužnu za primanje tjelesnog i/ili duševnog ozdravljenja, sasvim je normalno da se za pomoć utječemo nekome drugome, za koga imamo pouzdanje da ima potrebnu vjeru i da će za nas moliti rado i uspješno. Tko ima više vjere i ljubavi od Marije, Isusove majke, koja je pod križem postala majkom i svima nama koji je želimo za majku?!

Nas, koji to želimo, Marija svojom molitvom, svojim zagovorom, svojom pomoći, dovodi k Isusu i pomaže nam da ga sve više i više upoznajemo i sve više i više ljubimo.

Po sakramentu Euharistije možemo uvijek iznova, aktivno i plodonosno, sudjelovati u Isusovu otkupljenju, koje se je dogodilo samo jednom u povijesti (više o tome možete pročitati u knjizi Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu). Krunica otkupljenja priprema nas za taj susret – Euharistiju. Moleći ju, u srce upisujemo sve ono što je Isus već učinio za nas i tako srce otvaramo za primanje onoga što nam po Isusovoj otkupiteljskoj muci pripada.

Kad molimo krunicu s nakanom otkupljenja, naša se molitva isprepliće s Euharistijom, tako da i za vrijeme molitve krunice i za vrijeme Svete Mise možemo uživati u Božjoj iscjeliteljskoj nazočnosti te iščekivati i primati duhovna i vremenita dobra za sebe i za druge.

Iz nove knjige „Škola molitve 4 – krunica otkupljenja” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu za samo 25 kuna možete kupiti ovdje.

Preporučamo i ovaj ulomak iz knjige: 

>>>MOLITVA KRUNICE Pokušaj u svaku Zdravomariju „donijeti“ barem jednu osobu/nakanu