Foto: Instagram (hiking_with_sight)

Ovo je životna priča dvoje prijatelja koji zajedno osvajaju planinske vrhunce. Melanie Knecht i Trevor Hahn iz Colorada, međutim, nisu obični planinari. Melanie ima 29 godina i rođena je sa spina bifida – rascjep kralježnice, a Trevor ima 42 godine i prije pet godina izgubio je vid zbog glaukoma, piše Aleteia. Oboje su zaljubljenici u prirodu i aktivnosti na otvorenom.

„Trevor predstavlja noge, a ja oči. Zajedno smo tim iz snova“, kaže Melanie

Trevor nosi Melanie na leđima, a ona ga usmjerava

Melanie je jednom čak planinarila na Uskršnjem otoku, zahvaljujući prijatelju koji ju je nosio u posebnoj nosiljci. Trevor je nastavio planinariti i kada je izgubio vid, ali je neprestano maštao o prijatelju koji bi mu bio društvo i usmjeravao ga. Njih dvoje upoznali su se na tečaju za takozvano „prilagodljivo vježbanje“ gdje su se i sprijateljili. S obzirom da dijele strast prema prirodi i aktivnostima na otvorenom, odlučili su formirati vlastiti tim i krenuti u osvajanje planinskih vrhunaca. Trevor nosi Melanie na leđima, a ona ga usmjerava.

I jednom i drugom puno je lakše međusobno si pomagati i surađivati, negoli tražiti pomoć drugih

Inače, Melanie je i profesionalna pjevačica i „kraljica maštovitih priča“ tako da Trevor ima priliku uživati u opisima krajolika kojim prolaze dok ju nosi.

„Trevor predstavlja noge, a ja oči. Zajedno smo tim iz snova“, kaže Melanie.

I jednom i drugom puno je lakše međusobno si pomagati i surađivati, negoli tražiti pomoć drugih. Ipak, oboje imaju jednaku odgovornost; jer ako jedno od njih odustane, onda staje i drugi.

Melanie i Trevor svoje aktivnosti dijele na Instagramu (hiking_with_sight)

„Kada sam jednom bordao na snijegu, jedan je čovjek vikao da sam mu ja inspiracija. To može djelovati ponižavajuće. Nešto takvo ne biste rekli nekomu borderu koji nije slijep.“

„Lijepo je što možemo podijeliti našu priču s drugima, i nadam se da će ohrabriti druge da pokušaju s ovim što mi radimo ili da samo promijene predrasude koje imaju prema nama. Želimo dati do znanja da smo zajedno jači“, objašnjava Melanie.

S druge pak strane, Trevor govori da mu se ne sviđa kada im drugi kažu da su im „inspiracija“:

„Nikada mi se to nije sviđalo. Kada sam jednom bordao na snijegu, jedan je čovjek vikao da sam mu ja inspiracija. To može djelovati ponižavajuće. Nešto takvo ne biste rekli nekomu borderu koji nije slijep.“

Ne postoji čovjek koji ne treba pomoć drugih pa bismo trebali dopustiti drugima da nadopunjuju naše slabosti. Melanie i Trevor pokazuju nam da smo zajedno jači.

Možda bismo ih, da ih ne zovemo inspiracijom, mogli nazvati uzorom. Na koncu, svatko je od nas nekada u ulozi jačega, a nekada slabijega. Ne postoji čovjek koji ne treba pomoć drugih pa bismo trebali dopustiti drugima da nadopunjuju naše slabosti. Melanie i Trevor pokazuju nam da smo zajedno jači.

Book.hr