Foto: Shutterstock
Što mislite, jesu li djeca začeta umjetnom oplodnjom bila u Božjem planu prije svoga rođenja?
Unaprijed hvala na odgovoru.
Odgovor:
Vrlo je teško uspoređivati Božje planove s ljudskim planovima. Srednjovjekovni su se teolozi u raspravama o Božjem sveznanju trudili pokazati da ono uključuje samo ‘sve što se dogodilo’ i ‘sve što će se dogoditi’, već i ‘sve mogućnosti koje se ikada mogu dogoditi’. Dakle ‘SVE’ u najpotpunijem smislu.
„Bog poznaje uvijek sve mogućnosti koje neka osoba može napraviti u određenom trenutku”
To je jedan od načina na koji mi, kao ograničena bića, sebi pojašnjavamo vezu između ljudske slobode i Božjeg sveznanja. Dakle, kao što je teolog Molina govorio, Bog poznaje uvijek sve mogućnosti koje neka osoba može napraviti u određenom trenutku. Pojedinac nije prisiljen učiniti neki izbor, ali sve što izabere, Bogu je već unaprijed znano, sa svim posljedicama koje dolaze s tim izborom.
„Čovjek se može odlučiti uvijek samo za jedan put, ali Bogu su poznati svi putovi koji postoje”
Možda ti Božje sveznanje mogu prezentirati slikom zemljovida. Čovjek se uvijek može odlučiti samo za jedan put, ali Bogu su znani svi putovi koji postoje. Čovjek ni u jednom trenutku nije prisiljen izabrati kamo krenuti, ali što god izabere, to je Bogu već unaprijed poznato, jer poznaje sve moguće putove, zna kamo vode i zna njihovo odredište.
„Ništa novo ne može nastati, ako Bog to ne dopusti”
Božje sveznanje osobito dolazi do izražaja kada govorimo o stvaranju. Ništa novo ne može nastati, ako Bog to ne dopusti. To je poglavito slučaj s ljudskim dušama. Čim se radi o tome da je nastalo novo ljudsko biće, moramo znati da se to ne bi moglo dogoditi da Bog sam nije ‘dopustio’ njegov nastanak.
„Bog uvijek iznova stvara svaku dušu i udahnjuje ju u ljudsko tijelo”
Vjerujem da i sama znaš kako su kršćanstvu strana neoplatonistička vjerovanja o tome da su duše postojale negdje u nebu već prije nego što su se spojile s tijelom. Kršćanska teologija od prvih stoljeća se protivi nauku o ‘preegzistenciji’ duša. Dakle, ne postoji neki veliki skup duša na nebu koje se onda spajaju s tijelima koja s vremenom nastaju. Upravo suprotno, mi vjerujemo da Bog uvijek iznova stvara svaku dušu i udahnjuje ju u ljudsko tijelo (oplođenu stanicu).
Generalno katoličko vjerovanje je da se to događa u trenutku začeća: „Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara, da dušu ne ‘proizvode’ roditelji i da je duša besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrću i ponovno će se ujediniti s tijelom u konačnom uskrsnuću” (KKC, br. 366).
„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh…”
Stoga je odgovor na tvoje pitanje itekako potvrdan. Čim imamo slučaj da Bog stvara ljudsku dušu, udahnjuje ju i daje joj da živi, sasvim je jasno da to spada u Božji plan. Samim time što svakog čovjeka iznova stvara, Bog ga u potpunosti poznaje i proniče. Za kraj ti šaljem i jedan biblijski citat koji o tome govori:
„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih…” (Jr 1,5) Jasno, to ne znači da je umjetna oplodnja ujedno i moralno opravdana.
BTB,
don Damir
Izvor: Studentski pastoral: SPAS
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
