Duhovnost

ZAPITAJMO SE...

Metoda Bazilija Velikog koja nam može pomoći da saznamo jesmo li na putu svetosti Došavši u jedan samostan s većim brojem redovnika, zapitao je poglavara samostana ima li u nekog redovnika za kojeg bi se moglo reći da je postigao potrebnu posvećenost te bi mogao biti zaređen za svećenika. Čuvši da ima jednog takva, Bazilije je poželio da ga iskuša…

Metoda Bazilija Velikog koja nam može pomoći da saznamo jesmo li na putu svetosti

Foto: Shutterstock

 

Sveti Bazilije Veliki, kojega su još za života smatrali svecem, obilazio je samostane i zaređivao redovnike za svećenike, što mu je kao biskupu bilo i zaduženje.

Došavši u jedan samostan s većim brojem redovnika, zapitao je poglavara samostana ima li u nekog redovnika za kojeg bi se moglo reći da je postigao potrebnu posvećenost te bi mogao biti zaređen za svećenika. Čuvši da ima jednog takva, Bazilije je poželio da ga iskuša. Zatražio je da mu donesu posudu s vodom, te je tom redovniku rekao kako mu želi oprati noge. Redovnik je bez riječi prigovora dopustio i nakon što mu je svetac oprao noge, uljudno je zahvalio, otišavši radostan.

Ovdje malo zastanimo i zapitajmo se kakva bi bila naša ocjena Bazilijeva testa, odnosno, da smo mi bili na njegovu mjestu, što bismo izjavili za tog redovnika? Bi li on, prema našoj prosudbi, zadovoljio uvjete da bude zaređen za svećenika? Kad odgovorimo, čitajmo dalje!

„Zašto je istina upravo suprotna od onoga što mi mislimo?“

Bazilije je odgovorio da je redovnik zaista svet i da ga se može odmah, bez ikakvih bojazni, zarediti za svećenika. Često ispričam tu priču i dobijem upravo suprotne odgovore. Mnogi smatraju da redovnik nije bio ponizan, jer je on taj koji je Baziliju trebao oprati noge. Mislimo li i mi tako? Zašto je istina upravo suprotna od onoga što mi mislimo? Taj je redovnik poznavao Boga i znao je da je poniznost poslušnost Božjem glasu.

Što je redovnik znao u trenutku kad je Bazilije zatražio da mu opere noge?

  1. Znao je da je sveti Bazilije ispunjen Duhom Svetim, da Bog preko njega govori i čini, tj. u njemu je gledao Boga, a ne čovjeka.
  2. Znao je da Bog uvijek ima pravo i da ga ne treba uvjeravati kako je pogriješio. Znao je da se Bog raduje onima koji umiju primiti ljubav kao mala djeca, tj. bez vlastitog vrednovanja. Znao je da je poslušnost vrjednija od bilo kakve žrtve.

Iz knjige „Karizma vjere – vjera je…” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti u elektroničkom izdanju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh