Duhovnost

PIŠE JOSIP LONČAR

Metoda Bazilija Velikog koja nam može pomoći da saznamo jesmo li na putu svetosti „Došavši u jedan samostan s većim brojem redovnika, zapitao je poglavara samostana ima li u nekog redovnika za kojeg bi se moglo reći da je postigao potrebnu posvećenost te bi mogao biti zaređen za svećenika. Čuvši da ima jednog takva, Bazilije je poželio da ga iskuša…“

Metoda Bazilija Velikog koja nam može pomoći da saznamo jesmo li na putu svetosti

Sveti Bazilije Veliki, kojega su još za života smatrali svecem, obilazio je samostane i zaređivao redovnike za svećenike, što mu je kao biskupu bilo i zaduženje.


Došavši u jedan samostan s većim brojem redovnika, zapitao je poglavara samostana ima li u nekog redovnika za kojeg bi se moglo reći da je postigao potrebnu posvećenost te bi mogao biti zaređen za svećenika. Čuvši da ima jednog takva, Bazilije je poželio da ga iskuša. Zatražio je da mu donesu posudu s vodom, te je tom redovniku rekao kako mu želi oprati noge. Redovnik je bez riječi prigovora dopustio i nakon što mu je svetac oprao noge, uljudno je zahvalio, otišavši radostan.

Ovdje malo zastanimo i zapitajmo se kakva bi bila naša ocjena Bazilijeva testa, odnosno, da smo mi bili na njegovu mjestu, što bismo izjavili za tog redovnika? Bi li on, prema našoj prosudbi, zadovoljio uvjete da bude zaređen za svećenika? Kad odgovorimo, čitajmo dalje!

„Zašto je istina upravo suprotna od onoga što mi mislimo?“

Bazilije je odgovorio da je redovnik zaista svet i da ga se može odmah, bez ikakvih bojazni, zarediti za svećenika. Često ispričam tu priču i dobijem upravo suprotne odgovore. Mnogi smatraju da redovnik nije bio ponizan, jer je on taj koji je Baziliju trebao oprati noge. Mislimo li i mi tako? Zašto je istina upravo suprotna od onoga što mi mislimo? Taj je redovnik poznavao Boga i znao je da je poniznost poslušnost Božjem glasu.

Što je redovnik znao u trenutku kad je Bazilije zatražio da mu opere noge?

  1. Znao je da je sveti Bazilije ispunjen Duhom Svetim, da Bog preko njega govori i čini, tj. u njemu je gledao Boga, a ne čovjeka.
  2. Znao je da Bog uvijek ima pravo i da ga ne treba uvjeravati kako je pogriješio. Znao je da se Bog raduje onima koji umiju primiti ljubav kao mala djeca, tj. bez vlastitog vrednovanja. Znao je da je poslušnost vrjednija od bilo kakve žrtve.

Ulomak iz knjige „Karizma vjere – vjera je…” autora Josipa Lončara. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Karizma vjere – vjera je…”

„Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo,

dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.”
Heb 11,1

Bog nam je obećao da će nam ispuniti sve što ga s vjerom zatražimo! Kakva je to vrsta vjere, po kojoj nas Bog uslišava? Što nam o vjeri govori Biblija? Vrijedi li to Kristovo obećanje i za današnjeg čovjeka ili je bilo namijenjeno samo njegovim suvremenicima te posebno izabranim svecima? Što trebamo učiniti kako bismo zadobili tu vrstu vjere…?

Autor knjige ima dugogodišnje iskustvo takve vjere te je to iskustvo uspio prenijeti na mnoge druge vjernike. Kroz molitvu vjere i danas se događaju mnogobrojna čudesna obraćenja, oslobođenja i ozdravljenja!

Bog može postaviti i najbogatiji stol ispred nas, no ako mi taj stol ne ‘vidimo’ i ne znamo kako s njega ‘uzeti’, ostat ćemo gladni. Vjerom, zapravo, uzimamo ono što nam je Bog već dao!

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh