Osobni razvoj

PIŠE FRA MARIO KNEZOVIĆ

Kojih se ljudi treba čuvati? „Čuvajte se onih koji nisu čitali, a pišu; Onih koji nisu ratovali, a pričaju o bitkama…“

Kojih se ljudi treba čuvati?

Foto: Shutterstock


 

Dugo, baš dugo vremena i često me ljudi pitaju kakvih ili kojih se ljudi čuvati. Odlučih, nakon dužega promišljanja, sastaviti popis 65 vrsta ili tipova ljudi kojih se treba čuvati.

Isus u svojoj poruci kaže da se čuvamo ljudi (usp. Mt 10,17). Mislio je na one koji će nas predavati vijećima, privoditi, izdavati, zlo na nas svaliti, u tamnice voditi. Potaknut Isusovim savjetom načinio sam popis kakvih se ljudi u naše vrijeme treba čuvati. Čuvati ih se ne znači odbaciti ih, prezreti, mrziti i osuditi. Čuvati ih se znači čekati njihovu (našu) promjenu, obraćenje i ne dopustiti im da oni utječu na naše stavove, usmjerenja i osjećaje.

Iz moje perspektive, čini mi se da se treba čuvati ispod popisanih ljudi. Naravno da ovaj niz može biti i dulji. To i vi sami možete učiniti. Među ovim tipovima najvjerojatnije ćemo pronaći i sami sebe. To je dobro. Nismo (nisam) posve izuzeti od ovih karakteristika.

Čuvajte se onih koji nisu čitali, a pišu.
Onih koji nisu ratovali, a pričaju o bitkama.
Onih koji pričaju o gradnji zgrada, a ne znaju što je ‘cement’ i ‘mistrija’.
Onih koji su hrabri pod utjecajem alkohola.
Onih koji se kriju u masama.

Onih koji se bore za ljudska prava, a promiču pobačaj.
Svećenika koji drugima tovare bremena, a sami prstom ne miču.
Biskupa u kojih ne kuca srce, nego zakon.
Karizmatika koji govore u jezicima, a ne pričaju s ukućanima i braćom.
Političara koji su zaboravili na riječ ‘ostavka’.

Uhljeba koji jedu svježi kruh.
Glasnih, koji zašute kada treba nešto važno reći.
Onih koji hode crvenim tepisima, a duša im je crna.
Dodvorica kojima je uvijek dobro.
Vjernika koji brzo osuđuju, a sporo praštaju.

Promicatelja zakona bez pravednosti.
Liječničkih taština i profesorskih veličina.
Onih koji nisu plakali, a uzrok su tuđim suzama.
Onih koji se junače, a plaše se vlastite sjene.
Onih koji navješćuju svjetlo, a ni svijeće upalili nisu.

Čuvajte se interesnih boraca za fotelje u ime naroda i Crkve.
Crkvenjaka koji nakon ‘laktanja’ za tron, svoj uspjeh pripisuju Duhu Svetomu.
Isfrustriranih časnih sestara i mrzovoljnih fratara.
Popova koji ‘popuju’, a robuju svomu egu.
Duhovnika koji propovijedaju samo strah i govore da je sve mračno.
Onih koji izruguju svećenike, a s njima u molitvi ne druguju.

Čuvajte se ljudi velikoga ega, a malog mozga.
Lakog uspjeha, brzoga karijerizma i niskih strasti.
Prijatelja koji zarobljavaju i sputavaju slobodu.
Škrtih ljudi koji pričaju o milijunima.
Onih koji se klanjaju vlasti bez imalo časti.
Onih koji kažu da je sve dobro; onih koji kažu da je sve loše, a najviše od onih kojima je sve svejedno.
‘Svetaca’ smrknuta lica i od onih koje ne vole djeca.

Novinara koji poslušnički izvršavaju nesavjesne zadatke.
Medijskih urednika koji obrađuju ‘ispod stola’ naručene teme.
Ljudi koji vas srdačno grle, a ne žele da živite bez mrlje.
Domoljuba s rukom u novčaniku, umjesto na srcu.
Kritizera i komentatora skrivenih iza tuđih imena.
Onih koji kritiziraju, a ne prihvaćaju kritiku.

Onih koji sputavaju mlade, a ne žele im biti suputnici.
Onih koji su svakomu ‘loncu poklopac’, a nikako da šute.
Onih koji dodaju sol na tuđu ranu, a sami su neslani.
‘Frajera’ bez pokrića.
Onih koji ‘lome’ ženska srca, a nemaju kičme.
Pjevača koji se obogatiše na humanitarnim koncertima.
Lijenčina koji spavaju do podne, a pričaju o ljepoti jutra.

Besposličara koji nemaju novaca.
Kockara, preljubnika i vračara koji žive od tuđeg novca.
Trgovaca koji za „Judine škude“ nude svoje dostojanstvo.
Čuvajte se pričalica kako Crkva ima novca, a njihova novčanica nikada nije zvecnula u kasici milostinje.
Onih koji te vječno ogovaraju, a s tobom srdačno razgovaraju.

Čuvajte se ‘ustaša’ koji pričaju o rijeci Drini, a ni na Neretvi nisu bili.
Komunista koji promiču toleranciju i snošljivost, a Tito im je uzor.
Ratnih profitera i dezertera.
‘Tatinih’ sinova i medijskih spinova.
Onih koji su dužni, ali zbog toga nisu tužni.
Onih koji pucaju na visok položaj, a nisko stoje.

Pušača koji ne kupuju cigarete.
Onih koji potežu novčanik, a ne plaćaju.
‘Tajkuna’ koji ne vode brigu o radnicima.
Licemjera koji su pristojni i svima gode.
‘Nedodirljivih’ koji diraju u tuđe živote.
Ljubavnika koji se kunu u vjernost nakon trećega bračnog posrnuća.

Djevojaka i žena bez osmijeha, stida i nježnosti.
Studenata koji su uvijek znali, ali su pali ispit.
Profesora niskoga znanja, a visokih kriterija.

U konačnici  – čuvajte se onih koji ne žele prići kajanju, primiti oprost, izgovoriti ispriku, poniziti svoju uzvišenost, pasti na koljena, sići s trona i reći: ‘Grešan sam čovjek’!
Čuvajte se ljudi koji druge gledaju kroz njihovu grešnu prošlost, a ne kroz milosnu budućnost.
I na kraju, čuvajmo se da bi došli dani, kada uopće nećemo morati pisati koga se treba čuvati.

Autor: fra Mario Knezović (Fratar.net)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh