Duhovna glazba

Petar – stijena

Petar stijena book evangelizacija

Ako dobro pročitate tekst, vidjet ćete kako kršćanski rock glazbenici zapravo nose Krista onamo kamo se drugi ne usuđuju, gdje nemaju pristup, ili Ga ne nose jer jednostavno ne znaju kako to učiniti. Možda je ta vrsta glazbe nekima u najmanju ruku ‘odbojna’, no siguran sam da je većini Hrvata katolika npr. ozbiljna glazba potpuno nezanimljiva. Vjerujemo da većini čitatelja, nakon što pročitaju ovaj članak, kršćanski rock više neće biti ‘odbojan’, već možda samo glazbeno nezanimljiv, i isto tako vjerujemo da ćemo svi zajedno snažno podržati rad ovih glazbenika na evangelizaciji ‘na njihov način’!

Moja je namjera ići ponešto dublje, i čitatelje sustavno upoznavati s kršćanskom suvremenom glazbom, posebice s njezinim najkotroverznijim dijelom – rock izričajem u kršćanskoj glazbi. Govorit ću, među ostalim, i o domaćoj kršćanskoj sceni koja se posljednjih godina, a posebice posljednjih mjeseci, dramatično mijenja. Božje Ovčice, October Light, Kristina, Zakon Neba, Emet Flare, 108i, EffaTha, te ponovno probuđeni veterani kršćanskog rocka u Hrvata – Glasnici Nade našeg patera Ante Bobaša, te mnogi drugi koji nezaustavljivo naviru zorno pokazuju kako se kršćanski rock kod nas počinje afirmirati kao glazba koja ima značajan potencijal i snagu. Nije zanemariva ni činjenica da kod nas interes za takvu glazbu raste upravo sada, kada je u svijetu zavladao gotovo sumanuti interes za kršćanske stilove u suvremenoj glazbi poput worship rocka.


HKR i emisija kršćanske glazbe Bleesed Be The Name Of The Lord, koju uređuje i vodi Andrej Grozdanov, inače šef grupe Kristina iz Rijeke, Radio Korčula s emisijom patera Bobaša Oni rokaju za Gospodina, te Radio Trsat s emisijom Efata koju vodi i uređuje autor ovog teksta, koji je i osnivač teškometalne katoličke grupe EffaTha iz Rijeke – daju ogroman doprinos širenju kršćanske glazbe kroz radijske etere i medije. Također Kristfest – festival urbane kršćanske glazbe koji se nekoliko godina održavao na osječkoj tvrđi, a sada se održava u Bjelovaru, na kojem su nastupili eminentni izvođači poput grupa Kutless, Fireflight, VeraCruz, Leaf i mnogi drugi, daju svemu jedan poseban značaj. Paraschute Band po drugi puta sviraju u Rijeci, Hillsong nastupa u Hrvatskoj također po drugi puta, a poljski katolički punk sastav 2 TM 2,3 drma zagrebačkim Ksetom. No Longer Music rock svećenika Davida Piercea prošle godine dolazi po treći puta u Hrvatsku i nastupa u Rijeci gdje su im predgrupe bile upravo EffaTha i Božje Ovčice… Čovjek se mora zapitati, o čemu se tu zapravo radi?

Radi se, u biti, samo o tome da je proces otpočeo i sada je gotovo nezaustavljiv. Bilo je i vrijeme. Papa Ivan Pavao II. hrabro je govorio: „Naviještajte, pa makar i s krovova!” i njegove se riječi upravo ostvaruju. Premda Crkva ima svetu dužnost gregorijanski koral i liturgiju ‘održati svetom’, i premda je kroz moderne glazbene stilove bilo mnogo opiranja evangelizaciji, postoje mnogi ljudi u Crkvi koji su shvatili značaj evangeliziranja pomoću forme ‘vremenite’ glazbe, jer, među ostalim, postoji potreba da se kršćani približe svim onim mjestima na koja svećenici iz raznih razloga ne mogu ići (rock klubovi, gitarijade, rock festivali i sl.). Kako biti svjetlo svijeta, kako nas ljudi mogu prepoznati ako nas ne vide, ne čuju, ne doživljavaju, ako ne svjedočimo? „Zakeju, žurno siđi, noćas mi je proboraviti u tvojoj kući” (Lk, 19, 1-10), veli Gospodin i to onome u čiju su kuću mnogi izbjegavali ne samo ući nego je i pogledati. Tako je stasala nova generacija kršćanskih glazbenika koji se ne boje mjesta kao što su Kset, Palach, Antrum, Totem, Močvara, Tenk, Uljanik itd. Dok jedni sviraju mladim kršćanima svjedočeći: evo, moguće je spajati rock i duhovnost, drugi odoše u same ralje pakla, poput Božjih Ovčica i EffaThe; među mladež koja nosi crno, naopake križeve i majice s oznakama „666”, da se tamo na prvoj liniji sukobe s ovim svijetom i pokažu da je svjetlo jače od svake tame, a ljubav od svake mržnje.

Kršćanska rock glazba današnjice duguje neizmjerno mnogo kršćanskim rock grupama koje su 60-tih godina prošlog stoljeća u okviru hippy pokreta spajale kršćanstvo i rock izričaj. Nastale u kontrakulturi 60-tih, ove su se grupe odvojile od matične struje psihodeličnog pokreta 60-tih i osnovale zasebni Jesus Movement. Pritom je bitno spomenuti nešto što se iz raznih razloga propušta spomenuti, a to je podatak da je 1967. godine u Americi osnovana Sotonistička crkva Antona LaVeya, dok je godinu ranije, 1966., u nekim protestanskim, osobito pentekostalnim američkim crkvama, a također i među mladim kršćanima u katoličkim crkvama, došlo do pojave Karizmatskog pokreta. To je izuzetno važan podatak. Moramo vjerovati da je spontano nastajanje karizmatskog pokreta bio zapravo unaprijed postavljeni odgovor Duha Svetog na pojave u suvremenoj kulturi koje su se tek imale dogoditi.

Kršćanska rock glazba snažno je povezana s tim velikim pokretom duha koji se pojavio sasvim spontano, i upravo su mladi hipiji koji su prihvatili kršćanstvo – a ne misticizam istoka: jogu, budizam i različite vrste istočnjačkih filozofija i panteizma koji su tih godina počeli preplavljivati zapad – dali veliki otpor kroz rock glazbu. Ta je vrsta glazbe uspjela okupiti mnoge mlade kršćane koji su imali ‘nešto’ dovoljno moderno, a s kršćanskim sadržajem. I mnogi nisu podlegli, već su povezani u karizmatske molitvene zajednice – poput Vinyarda ili Calvary Chapela i Jesus Salvation Armyja, gdje su evanđelisti poput Linde Meissner ili Arthura Blessitta shvatili potencijal kršćanske rock glazbe i dali joj mjesto i značaj – sačuvali Riječ i odaslali je u svijet suvremene kulture.

Iz takvih zajednica dolaze glazbenici poput katoličkog kantautora Johna Michaela Talbota, koji je još uvijek aktivan, kao i njegov brat Terry Talbot (zajedno su svirali u rock grupi Masson Profit), zatim Barry McGuire, Keith Green (Last Days Ministries), All Saved Freak Band, Agape, Randy Stonehill, Larry Norman, grupe Resurrection Band, Petra, Love Song, i mnogi drugi koji su činili pokret pod nazivom The Jesus Movement.

Jedna je od tih grupa i meni osobito draga, grupa Petra. Ona je nastala 1972. godine, i u početku im nije išlo dobro. Svirali su hard rock, u početku snažno prožet bluesom a kasnije sve više high-tech prog rockom. Predvođena snažnim vokalom, Gregom X Voltzom, i gitaristom Bobom Hartmanom, Petra je krajem 70-tih i početkom 80-tih nanizala takav sjajan niz albuma (Washes Wither Then, Never Say Die, More Power To Ya, Not Of This World, Beat The System) da su 1983. godine proglašeni najboljim kršćanskim rock bendom na svijetu. Svoju su hard rock glazbu svirali tako uvjerljivo, s nedvojbenim kršćanskim porukama i tekstovima, da je prava nepravda što ih se u rock enciklopedijama ne navodi uz, recimo, Deep Purple, jer sigurno posjeduju takvu kvalitetu. Ali tamo ih nema, i o njima nećete ništa doznati ni u knjigama o povijesti rock glazbe, ali sljedeći podaci govore za sebe: Petra je dobitnik 4 Grammyja u kategoriji Gospel glazbe, dobitnik je 10 Dove Award nagrada za izuzetan doprinos CCM glazbenoj industriji, dobitnik je još 10 raznih Grammy nominacija za najbolju skladbu, za najbolji album…; Godine 2007. zaslužili su ulazak u Christian Music Hall Of Fame…. Napunili su mnoge dvorane, stadione, open air festivale, svirali su na onim mjestima gdje se nikad prije nije čulo evanđelje, prodali su 10 milijuna albuma samo u Americi, a gotovo isto toliko i širom svijeta. Godine 2005., točno 33 godine otkad su odsvirali svoj prvi ton, grupa Petra objavila je kraj svoje izuzetne karijere, kojom su postavili temelje za razvoj kršćanske heavy metal glazbe i za pojavu kršćanskih metal grupa u 80-ima, poput Strypera, Bridea, Apostlea, Guardiana i mnogih drugih.

Međutim, ove, 2010. godine, ponovno se okupljaju u klasičnoj postavi. U grupu se vraća karizmatični vokal Greg X Voltz koji je grupu napustio na njezinu vrhuncu ostvarivši uspješnu solo karijeru. Njega je uspješno zamijenio John Schlitt iz američke grupe Head East, u razdoblju od 1987. do 2005. godine. Ove su godine izdali povratnički album Classic Petra – Back To The Rock na kojem sviraju svoje stare hitove poput Graverobber, Adonai, Godpleaser, Let Everything That Hath Breath (Praise The Lord), ali u novom ruhu i s modernom produkcijom. Ima li bolje preporuke od te, ako želite krenuti s kršćanskim rockom? Grupa Petra prava je stijena kršćanskog rocka, odoljeli su svim mogućim napadima i sa sekularne scene i s kršćanske strane (od onih koji rock glazbu smatraju neprimjerenom za isticanje kršćanske poruke). No, 24 izdana studijska albuma, nebrojeni nastupi uživo i sad već gotovo 40 godina na sceni kršćanske suvremene glazbe činjenice su koje teško itko može pobiti. Krenimo, dakle, zajedno s grupom Petra, u cijeli niz članaka o kršćanskoj suvremenoj glazbi, i imajmo na umu navode iz Svetog pisma:

„David i sav dom Izraelov igrahu pred Gospodinom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala” (2 Sam 6,5).

…meni je osobno ovo omiljeni navod iz Pisma jer me jako podsjeća na atmosferu rock koncerta, posebno ovaj dio „iz sve snage”! Hvalimo, dakle, Gospodina bez zadrške, dajmo mu hvalu gdje god se nalazili, uključimo gitare i odvrnimo pojačala, Duh ionako puše gdje hoće, a ono što je pokrenuo daleke 1966. godine, ne može se zaustaviti. Nije se moglo zaustaviti ni od Pavlovih dana. Zašto bi se zaustavilo danas?

Autor: Marin Katava

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh