Osobni razvoj

ODLASCI

Pelanowski: Krize među ljudima često su posljedica zanemarivanja veze s Bogom Potrebno je iskoristiti sve, pa čak i nerazumijevanje, čak udaljavanje, čak ograničenost, čak odbačenost kako bi bili bliže Bogu! A ako se postigne povezanost s Bogom, onda će sigurno biti lakše uspostaviti prijateljstvo s drugima, što nije nužno.

Pelanowski: Krize među ljudima često su posljedica zanemarivanja veze s Bogom

Foto: Shutterstock

 

Nedostatak prijateljstva, nedostatak osjećajnog razvoja, pomalo hladna i intelektualna, stroga formacija doveli su do pregrijanosti, i u konačnici do odlaska mnogo svećenika i duhovnih osoba. Šansa za nas je dati da nas Isus upozna, čime stječemo mogućnost upoznavanja Isusa kakvog ne poznaju knjige mistika; jer nečije iskustvo nikada neće biti naše. Intimno upoznavanje Njegove osobe je neusporedivo vrijednije od znanja teoloških aspekata paradigme kao što je Krist.

Ako se ne povjeravamo Bogu i u družbi nema ozračja zajedništva koje je resilo apostolsku zajednicu, pitanje je vremena kad ćemo se početi povjeravati ekvivalentima mami ili tati

Poznanstvo koje je prijateljstvo, a ne učenje. Poznanstvo koje je prisnost, a ne znanje katekizamskih članaka. Ne suprotstavljam jedno drugomu, već priznajem prvenstvo osobnoj bliskosti pred teološkom erudicijom. Ako se ne povjeravamo Bogu i u družbi nema ozračja zajedništva koje je resilo apostolsku zajednicu, pitanje je vremena kad ćemo se početi povjeravati ekvivalentima mami ili tati, a to se tiče kako posvećenih osoba tako i bračnih parova. Kada se pojavi kriza u braku i kada se supružnici udalje, to može biti prilika za duhovno zbližavanje Bogu. Jednako tako, kada u redovničkoj zajednici dođe do krize, kada se njezini članovi međusobno povrijede i zatvore u sebe, to je simptom da treba pronaći nov način jedinstva u Bogu, otkrivajući najprije vezu s Njim. Krize među ljudima često su posljedica zanemarivanja veze s Bogom.

Kada si najbliže Bogu, u tebi se stišavaju strasti, tuga, zloća ili potreba opravdati se i objasniti ili optužiti drugoga. Bliskost s Bogom je…

Neizmjerno trpimo dok tražimo sebe i ispunjenje svojih želja ili snova, ili dok tražimo nekoga ili nešto, što bi ispunilo našu prazninu. Ali prazninu ispunjava jedino punina, a punina ljubavi je Bog! Razmatranje nas uzdiže iznad naših strasti, iznad naše gladi, iznad naših izranjenosti. Isus se nije posebno brinuo oko toga da ga prihvati sanhedrij i nije predlagao učenicima metodu pomirljivosti s učenjem pismoznanaca i farizeja. Uzdigao ih je više, iznad problema. U Efrajimu su razmatrali Njegovo Lice. Zar ne da u konfliktnim situacijama osjećamo potpunu nesposobnost sporazumijevanja s drugim čovjekom na razini običnog dijaloga? Nekada uspijeva, no često nam nedostaje riječi ili ništa ne razumijemo što nam drugi govori. Upravo ta nemogućnost može biti prilika za odlazak na višu razinu, u prostor razmatranja Boga, gdje vlada tišina duha. Kada si najbliže Bogu, u tebi se stišavaju strasti, tuga, zloća ili potreba opravdati se i objasniti ili optužiti drugoga. Bliskost s Bogom je pustinja tišine u koju nemaju pristup ni strah ni napetosti, ni svađe ni ljutnja. S vremenom se može pokazati da upravo razmišljanje u pustinji postaje put do razumijevanja drugog. Ali nije cilj pod svaku cijenu ozdravljanje međuljudskih odnosa. Potrebno je iskoristiti sve, pa čak i nerazumijevanje, čak udaljavanje, čak ograničenost, čak odbačenost kako bi bili bliže Bogu! A ako se postigne povezanost s Bogom, onda će sigurno biti lakše uspostaviti prijateljstvo s drugima, što nije nužno.

Iz knjige „Odlasci“ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh