Duhovnost

MASKE

PATER PELANOWSKI Ne radi se o tome da postanemo neprobojni kao James Bond… Bismo li se trebali otvarati svakome, ili pak ne vjerovati nikome jer se samo možemo ponovno razočarati? Očito, ni jedno ni drugo. Izgleda da je pravi put i u ovome slučaju onaj uski, srednji... Pročitajte o čemu se radi ❤

Foto: Shutterstock

Naša se kultura divi hladnokrvnim snažnim junacima kakav je James Bond, onakvima koji ovise samo o sebi te su udaljeni od bilo kakvih osobnih odnosa. Često nam se čini da ćemo biti više voljeni ako postanemo takvi individualci koji nikoga ne puštaju u svoje srce. Da, određen broj ljudi divi se takvim osobinama. Ipak divljenje ne dovodi nužno do bliskosti i istinskoga prijateljstva. Čak ni u svećeništvu nije riječ o individualnosti, o mojoj osobnoj originalnosti, o tome da igram ulogu nekoga iznimnoga, neuobičajenoga, da se MENI DIVE, ne, već o tome da drugi u meni otkriju NJEGOVU PRISUTNOST.

Što god da mu kažeš, On će to poštovati. Samo na ono do čega nema pristup ne može pustiti svjetlo svojega umirujućega pogleda, svoje ljubavi ❤️

Zašto dakle tako često skrivamo pred njim lice pod maskom? Zašto skrivamo lice čak i pred sobom? Osciliramo između poticaja za otvaranjem i poticaja za skrivanjem iza zastora privatnosti kada smo među ljudima. Kada smo okruženi drugima, želimo istovremeno biti i cijenjeni i ostati skriveni. Sve se to naziva ponosom, čak i ohološću, arogancijom, iza koje se skriva strah od poniženja i odbacivanja. Ali zar je On takav da bi nas prezreo? Što god da mu kažeš, On će to poštovati. Samo na ono do čega nema pristup ne može pustiti svjetlo svojega umirujućega pogleda, svoje ljubavi koja je više od razumijevanja i koja je također i velikodušnost. Voljeti ga najčudesnije je na svijetu, to je najljepše stanje od svih mogućih stanja. Volim ga voljeti – i kamo sreće da se to nikada ne završi!

Kada brineš o jedinstvu s Isusom, makar ga samo želio, već slijedi tvoja nutarnja reintegracija. Kada ga ma i najmanje osjetiš, već izlaziš iz vanjskoga i nutarnjega nereda, a za tim slijedi to da više ne možeš živjeti izoliran od drugih

Onomu koga trenuci s Isusom usrećuju, Bog objavljuje najskrivenije tajne! A kada ti Bog povjerava svoje tajne, ne možeš se više osjećati bezvrijednim, nekim bez značenja. Kada se počinješ osjećati vrijednim u njegovim očima, tada otkrivaš poslanje svojega života, smisao i cilj. Počinješ se voljeti! Božja su otajstva za one koji su sretni zbog Njega… a i sreća je za one koji ne skrivaju pred Bogom svoje tajne te koji svim srcem žude za sudioništvom u Božjoj ljubavi! Ako nemaš tajni pred Bogom, ako mu otkrivaš svaki grijeh i svaki osjećaj, ako mu sve priznaješ, ne samo u bezuvjetno iskrenoj ispovijedi već i u jasnoj molitvi, onda Bog neće ništa skriti od tebe, a vaš će susret biti sretan i za tebe i za njega. Činjenica jest da ne volimo nekoga zato da bismo bili sretni nego se osjećamo sretnima zato što nekoga volimo… a ljubav je ipak uzajamno međusobno otkrivanje. Nema ljubavi bez uzajamnoga dijeljenja, otkrivanja, darivanja svakom tajnom i svakim dojmom, onim što je lijepo i onim što je teško. Ljubav je uzajamna raspoloživost, potraga za razumijevanjem. Ljubav je komunikacija koja uzajamno usrećuje. Riječ „komunikacija“ potječe od riječi communio, odnosno jedinstvo – i riječ je o jedinstvu ne samo u onome što je najteže, najsramotnije već i u onome što je maleno, lijepo. Kada je jedinstvo iskreno, savršeno, osobe osjećaju sreću. Može se reći da je sreća produkt ljubavnoga jedinstva, kao što cilj molitve nije sreća, već najsavršenije jedinstvo. Jedinstvo koje ti može donijeti jedino dobro. Kada o njemu brineš, makar ga samo želio, već slijedi tvoja nutarnja reintegracija. Kada ga ma i najmanje osjetiš, već izlaziš iz vanjskoga i nutarnjega nereda, a za tim slijedi to da više ne možeš živjeti izoliran od drugih.

pater Augustyn Pelanowski, iz knjige koja izlazi uskoro.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh