Foto: Shutterstock
Isus je rekao svojim učenicima: „Šaljem vas kao ovce među vukove.“ Te riječi pročitao sam jednoga jutra čim sam se probudio i otvorio Bibliju. Bio sam u Krakowu, u našoj pavlinskoj bogosloviji, kad me je na stolu je dočekao dekret s odlukom poglavara. Šokirao sam se i bio ljut čak i na Boga što šalje baš mene da me „požderu“. U podne, kada sam sjeo za stol u blagovaoni, opazio sam jednoga od naših predavača koji nosi prezime Vuk, a poslije podne pak sjetio sam se da jedan od naših bogoslova ima isto prezime. Svakako, nijedan od njih nije moj neprijatelj, baš obrnuto, no vidio sam u svemu tome prst Božji, koji je ukazivao na jednu vrstu umiranja. Bio sam zatečen time što mi je Gospodin „govorio“ i cijeli dan odgovarao sam kao Jeremija da se neću previše mučiti, da mu budem vjeran u toj misiji, ali vatra Njegove ljubavi počela je gutati moje srce. I na kraju, On je pobijedio!
U jednoj crkvi u Norveškoj, na jednom od tornjeva nalazi se reljef Jaganjca. Svi koji posjete crkvu pitaju zašto se nalazi na takom čudnom mjestu. U srednjem vijeku, kada su građeni tornjevi te crkve, jedan od zidara pao je sa skele i svi su mislili da će smrtno nastradati. U trenutku kada se to dogodilo, kraj tornja je prolazilo stado ovaca i ovnova. Kada su ljudi pohrlili da pomognu nesretniku, vidjeli su da mu se nije ništa dogodilo. Pao je točno na ovčicu koja je bila potpuno zdrobljena. Takva je i Isusova misija – postao je ubijeni Jaganjac da nas spasi! Uzeo je na sebe težinu pada i postao ŽRTVENIM JAGANJCEM, samo da nas spasi. (…)
Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju?“ autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
