Duhovnost

AK' ODRASTEM, BIT ĆU KATOLIK

Pater Marko: Zar Bog ne šalje jasne znakove i ne čini li nas ranjenima da bismo se otrijeznili i drugačije molili i radili?

Pater Marko: Zar Bog ne šalje jasne znakove i ne čini li nas ranjenima da bismo se otrijeznili i drugačije molili i radili?

Foto: Shutterstock


 

Zar nije sve u Božjem planu?

Kod nas je još jaka tradicija, ali koliko će proći vremena dok ljudi ne shvate da mogu –i bez tradicije? Upravo su se tako hametice ispraznile crkve Zapada. Što će sve naši donijeti iz Njemačke, i to je pitanje. Još malo pa će mladi reći, zaštićeni svojim »pravima«: »Tata, ja ne bih na krizmu.« Misliš da neće? Što njima znače svi ti naši rituali, obredi i slavlja? Većini baš ništa, samo teret. Svi koji misle da pretjerujem, neka posjete koju crkvu u Belgiji, u Nizozemskoj… Ima izuzetaka, ima. Uglavnom su ti izuzeci primjetni u malim živim molitvenim i evangelizacijskim zajednicama, koje uglavnom kod nas, kako je opće poznato, nisu dobro došle po prilici u 19 od 20 mjesta. »Šta će nama neki civili solit’ pamet. Nikakve koristi od njih. Samo nas gnjave, dolazi li bi tri put tjedno u crkvu.« Ima živih malih zajednica, ali uglavnom, kako je sam papa Franjo jednom rekao: »Europa je kao stara baka nemoćna da više rađa«, a mislio je na Crkvu katoličku u njoj. Ludo je vjerovati da nas to neće dohvatiti, danas bezboštvo neće raniti. A kako bi onda došao Antikrist? Ako vjerujemo u pisano, onda se trebamo nekako pokrenuti u tom smislu. Zar nije sve u Božjem planu?

Svijet se radikalno mijenja, u svim pogledima i u svim smjerovima, a mi…

Zašto bi progonstva bila zlo za nas? Zar Bog ne šalje jasne znakove i ne čini li nas ranjenima da bismo se otrijeznili i drugačije molili i radili? Imaš li ti, čitatelju, neki osjećaj da se ponašamo kao da ne znamo za sveto, kao da nemamo pojma o Antikristu, kao da se nas to zapravo i ne tiče? Imaš li osjećaj da se ne pripremamo dovoljno ili čak uopće na te stvarnosti koje su već ovdje, pred našim nosom i očima i ušima? Svijet se radikalno mijenja, u svim pogledima i u svim smjerovima, a mi kao da stojimo ukopani u svoje beneficije i malo činimo da kao Kristovi radikalnije slijedimo svojeg Učitelja i Spasitelja. Neki žive kao da je Crkva još uvijek omiljena društvena princeza, kao da nismo razrovani krizama i skandalima, kao da smo neki moćan čimbenik u državi i državama, kao da ne postoje proroštva koja se obistinjuju rapidno i aktualno, tu. Još nas drže masovna okupljanja za crkvene blagdane, a crkve bez djece i mladih u nedjelje kao da nisu problem (i još oko dvjesto sličnih problema). Kada sutra dođe Antikrist, mnogi će župnici njegovu sliku staviti na pokrajnji oltar na štovanje. To je zato jer danas zatvaramo oči. Jer se ne usudimo učiniti nešto drugačije, konkretnije, evanđeoskije.

Nije dovoljno…

Nije dovoljno imati legalizirane crkvene objekte, isključivo redoviti pastoral, uredno plaćene račune, mir s mjesnom vlašću, uređenu fasadu, obnovljene freske, kulturno-umjetnička događanja u pripremi proštenja, pečatiranja, dokumentaciju, vizitaciju, plaću… Mora postojati nešto više, nešto drugačije, nešto što nas odvaja od svijeta i čini svetima!

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Ak’ odrastem bit ću katolik“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Knjigu do 9. travnja možete nabaviti po sniženoj cijeni od 56 kuna!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh