Duhovnost

PRAVA LJUBAV

Pater Marko: „U vrijeme Ultre, dok smo mi kukali nad mladima, jedan svećenik je odlazio razgovarati s njima…” Odličan tekst, ulomak iz knjige patera Marka koja nosi naslov "Grešnicima ulaz dopušten!"

Pater Marko: „Bog je veći od svih naših slomljenosti, lutanja i padova”

Foto: Shutterstock


 

Da je tema »uzbudljiva života s Isusom« privlačna i našim mladima, imao sam prilike iskusiti pri jednome nedavnome planinarenju sa skupinom nekih studenata. Malo sam »ispitivao teren« te sam pustio da govore, a da ih ne prekidam, da se kasnije mogu nadovezati. Osim toga, uspinjući se uz brdo nisam ni mogao govoriti jer sam se skroz-naskroz uspuhao i vrlo je trpjela moja redovnička fizička kondicija. Smijali su se da nisam u formi već u kloro-formu i u forma-linu, ali – neka – doʼće i njima maca na vratanca, kad-tad, he, he, (…)

Jedan se mladić odmah ogradio od debate promrmljajući samo: »Osjećaji su sranje«

Jedan se mladić odmah ogradio od debate promrmljajući samo: »Osjećaji su sranje« (najdublje se ispričavam svojim vjernim čitateljicama karmelićankama iz M. Bistrice na ovome ružnome izričaju, obećavam da ću drugi put pronaći neku kulturniju zamjensku riječ, ne zamjerite mi na citatu, mladost – ludost), ali zato su ostali vrlo živahno pristupili tumačenju svojih pretpostavki. Dakle, dao sam im nekoliko primjera iz bogate pastoralne prakse. Na primjer: dečko i cura hodaju već deset godina, zadnjih nekoliko žive zajedno. Međutim, ona ga prevari s drugim dečkom i on poludi i udari je. Odlaze jedno od drugoga, ali se tijekom sljedećih mjeseci opet izmiruju i opet posvađaju, naizmjence. Oboje su katolici, ali ne idu u crkvu, ne mole, ne brinu ih prazne »popovske pričice za malu djecu«. Moje je pitanje glasilo: je li to ljubav? Je li to Božja volja za njih dvoje? Ima li ikakav značaj to što desetljeće bludno griješe, a očekuju blagoslov i blagostanje? Nadalje, hoće li njihova veličanstvena ženidba u bjelini, s poznatom klapom na koru, u baroknoj crkvi u drugome gradu i uz trojicu svećenika – prijatelja obitelji, biti nešto što će učvrstiti njihovu ljubav ili stvoriti dodatne terete? Može li biti vjernosti u braku, ako je nije bilo ni u hodanju? Hoće li ljubav prijeći preko šamara koji će se žariti na licu pri svakoj bračnoj krizi, makar i u sjećanju? A što s desetljećem života u kontracepciji, uz znanje i blagoslov njihovih dviju obitelji, života dvoje nominalnih katolika koji nisu držali Božje zapovijedi i koji deset godina nisu dali ni kune kuncate za siromahe, i slično? Što je u biti to što žive: ljubav, zaljubljenost, strast, navika, ovisnost, idolopoklonstvo, zabluda, ljudski obziri? Može li zlo stablo dati dobar plod; održati se kuća izgrađena na pijesku, a ne na stijeni? Je li moguće da iz ovakva načina života ipak nastane nešto lijepo i kvalitetno i dalje bez Boga?

U vrijeme Ultra-festivala, dok smo mi kukali nad mladima koji žive samo za danas i vjeruju raznim lažima, saznajem da je jedan svećenik uvečer izlazio iz ugodnosti svoje župne kuće i odlazio cijele noći razgovarati s tim istim mladima…

Prava je ljubav ona koja poznaje Ljubav

Razvio se zaista lijepi razgovor. Iznenadilo me koliko mladih traži i cijeni čistoću, koliki se žele uzdići iznad mentaliteta svijeta, koliki trpe slomljena srca i koliki su spremni žrtvovati svoje prohtjeve da bi ispunili Isusove standarde ljubavi koja ne ide bez žrtve. Nekoliko smo sati, dakle, proveli u nalaženju recepata za sretnu vezu. I zaključili smo da je prava ljubav ona koja poznaje Ljubav. »Bog je Ljubav.« (1 Iv 4,16) Pavao u Poslanici Korinćanima piše kako ljubav bližnjemu zla ne čini. Najveće je zlo ne poznavati i ne ljubiti Boga. Druga osoba nije moje vlasništvo. Tijelo je hram Duha Svetoga. Ako je Isus između nas, nemamo se čega bojati. Bog je dao zapovijedi jer zna da je tijelo slabo. Bludnost je ogroman kamen koji opterećuje srce. Da je Bogu »sve moguće« opisao sam mlađariji svojim nedavnim iskustvom iz Splita.

Baš u vrijeme nekakva, tzv. Ultra festivala (techno-glazba, droga, razvrat, ocean alkohola, polugoli mladići i djevojke mamurni po gradu, uglavnom) držao sam trodnevnicu prije mlade mise jednoga našega fratra. Dok smo mi kukali nad mladima koji žive samo za danas i vjeruju raznim lažima, saznajem da je jedan svećenik uvečer izlazio iz ugodnosti svoje župne kuće i odlazio cijele noći razgovarati s tim istim mladima koji su ondje nahrlili iz valjda cijeloga (zapadn-ut-og) svijeta. U jednoj je noći njih desetak i ispovjedio. Mnogi su mu otvorili dušu, ranjenu i praznu, jer ako u tu prazninu ne dođe Gospodin, dolaze gorke stvarnosti grijeha koji razara i usmrćuje. Meni je to bio znak: ne osuđivati i ne naricati, već hrabro djelovati.

Bog je jači i veći od svih naših slomljenosti, lutanja i padova

Uistinu su mi bili blagoslov ovi mlađarci-planinarci. Slavili smo misu i tako su lijepo molili i pjevali, nakon što su iz sebe, u laganome uspinjanju na brdo, izbacili neke ranjenosti i ranjivosti. Znam da mladi danas jako pate jer mnogi ne shvaćaju upravo to: što je i kakva je ljubav. Poželio sam im svima da su Bosanci, jer nama, brate, kad je slomljeno srce, onda je brate stvarno slomljeno, he, he. Dobro je ponekad i to proći, dobro je spoznati potrebu za obraćenjem. Zar i Gospodin nije bio slomljena srca? Plakao je nad Jeruzalemom, plakao nad umrlim jaranom Lazarom, bio je satrven u Maslinskome vrtu, na križu je doživio vrhunac mukâ… »Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli…« (Iz 53,2) Zato ako ne trpimo s njim naše srce nikako ne može biti zacijeljeno. Njegove rane liječe naše rane. Jednom sam se pitao: kako to da gotovo sve pjesme (narodne, popularne) pjevaju o ljubavi? Tu i tamo koja o domovini, o prirodi, o povijesti, o slobodi, ali većina o ljubavi. To je zato, jer smo stvoreni na sliku Ljubavi. Ne možemo živjeti bez (prave!) ljubavi. Umiremo iznutra bez ljubavi. Kako moramo biti sretni i zahvalni što imamo učitelje istinske ljubavi: Bibliju, molitvu, Crkvu. I možda nam se nekada ne da čitati, ne da moliti i možda nas ponekad ogorče crkveni ljudi. Zato što su samo ljudi, ali Isus nas nikada neće razočarati i on tako silno traži one koji će ga slušati i slijediti u ljubavi prema »svakomu stvorenju«. Bog je jači i veći od svih naših slomljenosti, lutanja i padova. (…)

Grešnicima ulaz dopušten - Recenzija knjige

 

 

Iz knjige „Grešnicima ulaz dopušten” autora patera Marka Glogovića. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh