Foto: Pixabay

Znao sam, da ću kad-tad morati nešto napisati o tome. Odugovlačio sam, ostavljao za drugi put, nalazio razloge da ne spominjem ovu temu, ali uzalud, neprestano bi se vraćalo u moj mali mozak, uvijek bi bilo negdje ovdje, visjelo u zraku, prijetilo da će se razbiti, ako ne napišem nekoliko dojmova o ovoj, uz nogomet, „najvažnijoj sporednoj“ životnoj preokupaciji. Riječ je o – jajima.

Kršćani-katolici boje se jaja

Na podu ispod malog stola s raznim alatom, gledali smo – jaje. Bili smo u šoku, nismo ni na posao krenuli. Od tada je sve pošlo nizbrdo; mali je pao razred, supruga je na normabelima, ja sam doživio niz nesreća…“

Evo sto posto istinite priče, kojoj sliče stotine drugih, ispričane drugima, i svećenicima i laicima, s opaskom, da autoru ovog teksta mjesečno barem jednom dolaze ljudi koji imaju isti problem. Svaki je sarkazam u daljnjim redcima polu-slučajan, jer ne mogu drugačije, kriv sam. „Probudili smo se ujutro, kao i svakog dana, pojeli doručak i spremili se na posao, a djecu u školu. Žena je prva izašla i otvorila garažu. Ubrzo smo čuli krik, kratak, oštar, koji nas je natjerao da izađemo trčeći. U garaži, između auta i miješalice (za beton) stajala je N… piljeći tupo u nešto, pokazujući nam prstom, da i sami pogledamo. Na podu ispod malog stola s raznim alatom, gledali smo – jaje. Bili smo u šoku, nismo ni na posao krenuli. Od tada je sve pošlo nizbrdo; mali je pao razred, supruga je na normabelima, ja sam doživio niz nesreća…“ Itd.

Ponavljam, istu sam priču, s neznatnim izmjenama, čuo nebrojeno puta. I uvijek ostao u čuđenju. Primjeri bi se nizali, slični kao „jaje jajetu“. Za neupućene, osobito one koji žive u gradu, objašnjavam: pronaći jaje u dvorištu, ispred vrata, u štali (garaži), neminovno znači: netko me urekao, i sad sam gotov.

… krhko, okruglo ili ovalno jaje, koje odmah puca pri najmanjem nasilju ljudskih prstiju ili općenito vanjskih agresora, ostavljeno pred kućom postaje moćno, ubojito oružje sila tame

Nevjerojatno, ali istinito, ljudi se boje jaja. Kršćani-katolici boje se jaja. Malenog, bijelo-žućkastog ploda naših kokica, koje jedemo pečena i kuhana (nekada, ne tako davno, u kobnoj medicinskoj neprosvijećenosti i trigliceridnoj ignoranciji, i sirova), sa šparugama i vrganjima, u umacima i kolačima. Veličine 5-7 centimetara, krhko, okruglo ili ovalno jaje, koje odmah puca pri najmanjem nasilju ljudskih prstiju ili općenito vanjskih agresora, ostavljeno pred kućom postaje moćno, ubojito oružje sila tame, potencijalna bomba, moguća uništiti i cijelu obitelj. Da, baš tako ljudi razmišljaju!

Obično pitam te dobre ljude, sudjeluju li na nedjeljom svetoj misi, imaju li blagoslovljeni križ ili kakvu svetačku sliku u kući, primaju li svećenika na godišnji blagoslov obitelji, mole li zajedno ili barem osobno?

Isti ljudi, koji su se suprotstavljali ratovima, koji su znali prkositi hirovima prirode, koji su činili nemoguće vlastitim rukama, podizali djecu i gradili kuće. No, jedno jadno jaje sve baca u vodu. Umjesto da je samo bačeno na ulje. Obično pitam te dobre ljude, sudjeluju li na nedjeljom svetoj misi, imaju li blagoslovljeni križ ili kakvu svetačku sliku u kući, primaju li svećenika na godišnji blagoslov obitelji, mole li zajedno ili barem osobno?

Pa kako onda, dragi Bože, smiluj se, možete drhtati pred – jajetom?!

Uglavnom, na veći dio, odgovaraju potvrdno. Pa kako onda, dragi Bože, smiluj se, možete drhtati pred – jajetom?! No, strah je veći. Priče se šire. Izriču se naglas duboko skrivene sumnje: je li to susjeda ostavila, ta ona nam je uvijek bila zavidna? Da nije taj i taj prijatelj, sinoć nam je bio u gostima, znamo se godinama, ali nikad ne znaš…

(…)U tom trenutku, rađa se misao: moramo naći ljude, koji će nam urok skinuti. Koliko košta da košta. A poslije ćemo se obračunati s krivcima. I tako unedogled. Ne daj, Bože, ako je uz jaje bila i crvena vrpca, komadić platna, grumen zemlje ili smotuljak neke trave! Tada će bolest bez imalo sumnje biti teža, a bio-energetski tretmani vodom iz Kupe i lijevanjem olova skuplji. U krajnjim situacijama očaja (valjda ovisi je li jaje od obične kokoši ili od patke, npr.), nema druge, treba ići nekom merhametli hodži, po zapise. A uopće je pitanje, hoće li to vražje jaje uz sva nastojanja pokleknuti u svojoj namjeri da razori one, pred čijom se kućom našlo.

Ne, jaje je tu i ono je jače od molitve, sakramenata i zdravog razuma

Malo pomažu pitanja, je li moguće da je kokoš snijela to blaženo jaje, ili možda su ga djeca ostavila, ili možda je to samo šala nekih poznanika, koji znaju da ljudi padaju na praznovjerja? Ne, jaje je tu i ono je jače od molitve, sakramenata i zdravog razuma. Ne znam što je bolje, plakati ili smijati se. Sigurno se ne smijem zbog ljudskih tragedija. No, svi ih poznamo i imamo. I siguran sam, da jaja nisu tome uzrok.

Zrelo živjeti vjeru

Božja riječ kaže: „Strah je muka… savršena ljubav izgoni strah“

Najviše što čine jest otkrivanje ljudske površne vjere i strahova, što neki nazovi-iscjelitelji obilno iskorištavaju, a priče kruže i dobivaju na snazi. Božja riječ kaže: „Strah je muka… savršena ljubav izgoni strah“ (1 Iv 4, 18) i „Gospodin je sa mnom i ja ne strahujem, tko mi što može!“ (Ps 118, 6). Zanimljivo, današnji se čovjek ne boji ostaviti Boga, služiti idolima i zadržavati dušu u grijesima, a boji se jaja i konaca. Ne bojimo se ne poštivati dan Gospodnji i ne proklinjati Njegovo sveto Ime, a bojimo se nečega što je izašlo iz, s oproštenjem, kokine guze. Ajmo prestat’ biti mala djeca i počnimo zrelo živjeti vjeru. Mućke bacimo, a zdrava jaja slasno konzumirajmo.

Dobar tek.

Ulomak iz knjige patera Marka Glogovića „Samo za stotu ovcu“. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Knjigu u elektroničkom izdanju možete kupiti ovdje, a više o njoj saznati ovdje.