Foto: Pixabay

Postoji jedna točka u kojoj se Franjina misao radikalno razlikuje od one njegovog prethodnika. Argentinskome je papi potpuno strana ideja da ateizam izaziva patnju i vodi dekadenciji ljudskoga.

„Nikad ne bih rekao [jednom ateistu] da je njegov život osuđen, jer sam uvjeren da nemam pravo suditi poštenju te osobe, još manje ako pokaže da posjeduje ljudske vrline, one koje osobu čine velikom i koje i meni čine dobro“

Kao kardinal, u dijalogu s rabinom Abrahamom Skorkom iz Buenos Airesa o glavnim pitanjima vjere u suvremenom dobu, Bergoglio je tvrdio: „Nikad ne bih rekao [jednom ateistu] da je njegov život osuđen, jer sam uvjeren da nemam pravo suditi poštenju te osobe, još manje ako pokaže da posjeduje ljudske vrline, one koje osobu čine velikom i koje i meni čine dobro“.

Isusovcima u „Civiltà Cattolica” preporučio je da uđu u dijalog čak i s onima „koji ne dijele kršćansku vjeru“, ali njeguju visoke ljudske vrijednosti, prema uputi koncilskog dokumenta Gaudium et spes

U svome pismu Scalfariju, Franjo je napisao da je došao trenutak svladavanja prepreke nekomuniciranja koja se stvorila između Crkve i kulture kršćanske inspiracije s jedne strane, te moderne kulture prosvjetiteljskog obilježja, s druge. Onome tko je vjeran Isusov sljedbenik, precizira, „taj dijalog nije nešto sekundarno u životu vjernika, nego je njegov intimni i nezaobilazni izričaj“. Isusovcima u „Civiltà Cattolica” preporučio je da uđu u dijalog čak i s onima „koji ne dijele kršćansku vjeru“, ali njeguju visoke ljudske vrijednosti, prema uputi koncilskog dokumenta Gaudium et spes.

Iz knjige „Franjo među vukovima. Tajna jedne revolucije“ autora Marca Politija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni možete nabaviti ovdje.